Pjeva se na Veliki petak<\/em><\/p>\n Rascviljena Majka sta\u0161e,
\nblizu kri\u017ea ter plaka\u0161e,
\nI tu\u017ea\u0161e i plaka\u0161e,
\ni drhta\u0161e kad gleda\u0161e
\nTe\u0161ku muku svoga Sina,
\nIsukrsta Gospodina.
\nRadi grijeha svoga puka
\nvidi Sina na tih muka.
\nKoje srce da ne tu\u017ei,
\nvide\u0107 Majku svu u tuzi?
\nKoje da je kako kamin
\nprolilo bi tad suzami.
\nCvile\u0107 Majka tude sta\u0161e,
\nod tuge se sva znoja\u0161e.
\nVe\u0107 na nogu stat ne mo\u017ee,
\nod tuge se prnemo\u017ee,
\nVide\u0107 svoga rodjenoga
\nIsukrsta pridragoga.
\nVidi Sinka na tih muka,
\nJer mu bi\u0161e to odluka
\nZa grje\u0161nika kri\u017e primiti,
\ni na njemu jo\u0161 umriti.
\nDraga Majko od milosti,
\n\u017eelim znati te \u017ealosti,
\nJer imadem ja odluku,
\nprocjenjivat stra\u0161nu muku.
\nVama velim, pravovirni,
\nposlu\u0161ajte srcem smirni.
\nVi po\u0161teni redovnici,
\nIsusovi nasljednici,
\nSada k crkve poru\u0161ite,
\nZa Isusom svi tu\u017eite,
\nI vas molim, dragi pu\u010de,
\nda razmi\u0161lja svaki mu\u010dke,
\nOd Marije,gorku tu\u017ebu,
\nter pla\u010dite, s njom u dru\u017ebu.
\nO Gospojo od milosti,
\nkoje t\u2019 bihu tad \u017ealosti
\nKadno tebi navjesti\u0161e,
\nda Isusa uhvati\u0161e?
\nKad se Ocu,svom molja\u0161e,
\ni krvlju se, sav znoja\u0161e?
\nKad razumi tu\u017ena Mati,
\npo\u010de suze prolivati.
\nDr\u017eati se ve\u0107 ne mo\u017ee
\nod tuge se prinemo\u017ee.
\nO Gospojo, i kraljice,
\nKoje t bihu,tad tu\u017eice
\nKadno, Majko, ti sli\u0161a\u0161e,
\njer na blizu tad bija\u0161e,
\nKad ti Sinka privedo\u0161e,
\ni stupu ga priveza\u0161e?
\nNemilo ga, udara\u0161e,
\nna obraz mu, jo\u0161 pljuva\u0161e.
\nModrice mu bihu dane
\ni sve s krvlju izmi\u0161ane.
\nOd stupa ga odveza\u0161e
\npo svem dvoru poteza\u0161e.
\nA ti, Majko, kad slu\u0161a\u0161e
\nod tuge Ti, sva drhta\u0161e.
\nGospojo od milosti,
\nkoje t\u2019 bihu tad \u017ealosti,
\nKadno njega osudi\u0161e
\ni trnjem ga okruni\u0161e
\nnabi\u0161e sa svih strana,
\nda mu dodje, do mo\u017edana?
\nSina Bo\u017ejeg okruni\u0161e,
\ntrnja glavu napuni\u0161e.
\nKoje srce da ne pla\u010de.
\nsmi\u0161ljaju\u0107i o\u0161tre dra\u010de?
\nA ti Gospo, to vidja\u0161e,
\nod tuge ti, umira\u0161e.
\nO Gospojo i kraljice,
\nkoje tebi tuge bi\u0161e,
\nZlog Barabu kad pusti\u0161e
\na Isusa osudi\u0161e?
\nTo nevirni, puk odlu\u010di,
\nkoga Isus, dobru u\u010di
\nNezahvalnost takva bi\u0161e,
\nsmrt mu vidit oni hti\u0161e.
\nA ti Majko tute sta\u0161e,
\nod tuge ti umira\u0161e.
\nO Gospojo, od milosti,
\nkoje t\u2019 bihu, tad \u017ealosti,
\nKad Isusa osudi\u0161e,
\nKalvariji uputi\u0161e?
\nKri\u017e prete\u0161ki on nosa\u0161e,
\nkrv po putu proliva\u0161e.
\nTebe strjele, prohodjahu
\nkapi krvi, kad s\u2019 vidjahu.
\nSvezali mu natrag ruke
\nnek imade ve\u0107e muke.
\nO Gospojo i kraljice,
\nkoje tebi tuge bi\u0161e,
\nKad ga suzna, ti slidja\u0161e,
\ni po putu, krv vidja\u0161e?
\nSvete stope poznava\u0161e,
\nJere krvcom proliva\u0161e.
\nKad po putu za njim hodi
\nsvuda slavnu krv nahodi.
\nU \u017ealosti, te\u0161koj bi\u0161e,
\nne mo\u017ee se, re\u0107i vi\u0161e
\nKad ga, Majko, ti gleda\u0161e,
\nTer mu milo govora\u0161e:
\nDo\u010dekaj me, zlato moje,
\nda ja vidim lice tvoje,
\nDa te vidi, tvoja Majka,
\nna \u010das ovi, od rastanka.
\nO Gospojo od milosti,
\nkoje t\u2019 bihu tad \u017ealosti,
\nKad njim na kri\u017e udari\u0161e?
\nsve mu rane ponovi\u0161e,
\nPribli\u017ee mu, ruke, noge,
\nzada\u0161e mu, tuge mnoge.
\nKad ga na kri\u017e pribijahu,
\ngorke \u010davle udarahu.
\nTe udarce ti sli\u0161a\u0161e,
\na od tuge sva drhta\u0161e.
\nO Gospojo, i kraljice,
\nkoje tebi, tuge bi\u0161e,
\nKad te s kri\u017ea pogleda\u0161e,
\ni Ivanu predava\u0161e?
\nSinak \u0107e se on tvoj zvati,
\na ti njemu bit \u0107e\u0161 Mati.
\nTi Ivana, zagrlja\u0161e,
\na suzami, proliva\u0161e.
\nZdrav mi budi novi sine
\nsve veselje Majku mine.
\nO Gospojo od milosti,
\nkoje t\u2019 bihu tad \u017ealosti,
\nKad na kri\u017eu \u017eedan sta\u0161e,
\nnapojit ga, ne moga\u0161e,
\nVe\u0107 Zidovi puni zlo\u0107a
\ndado\u0161e mu \u017eu\u010d i octa.
\nKad okusi ne hti piti,
\nOcu po\u010dne govoriti:
\nSvr\u0161eno je, sve na kri\u017eu,
\nspas ja podah, sad gre\u0161niku.
\nO djevice slavna dosti
\nkoje t\u2019 bihu tad \u017ealosti,
\nKad na kri\u017eu on izusti,
\nSvr\u0161eno je, pak duh pusti?
\nTo o\u010dima, ti vidje\u0161e,
\nod \u017ealosti, umira\u0161e.
\nA ti,Majko, tu zacvili,
\nsvuda tu\u017ean glas pro\u0161iri.
\nKad govorit on ne mo\u017ee,
\nTi se majko prinemo\u017ee,
\nNebo uze tamnost na se,
\nsve ih tmine, obuja\u0161e.
\nA zemlja se trese kruto,
\njer to Gospa cvili ljuto.
\nStrahovita tre\u0161nja sta\u0161e,
\nkamenje se raspada\u0161e.
\nOd dvanajestog, to\u010dno sata
\ndo tre\u0107ega prije mraka,
\nSvi se kruto tu stra\u010dahu,
\njer zle tmine svuda stanu.
\nPrestra\u0161iv se svi tu stahu,
\nSin je Bo\u017eji govorahu.
\nO Djevice, vele slavna,
\nod svih svetih, po\u0161tovana,
\nvelika ti \u017ealost bi\u0161e,
\nne mo\u017ee se re\u0107i vi\u0161e,
\nKad \u017didovi doteko\u0161e,
\nsulicom ga probodo\u0161e,
\nTad pote\u010de, krv i voda
\nna spasenje, sveg naroda.
\nO Gospojo od milosti,
\nkoje t\u2019 bihu tad \u017ealosti,
\nKad ga mrtva ti gleda\u0161e,
\ni suzami proliva\u0161e.
\nGdje umoran, Sinak bi\u0161e
\njer \u017didovi, tako hti\u0161e?
\nA ti tu\u017ena vapija\u0161e,
\nSinu svomu govora\u0161e:
\nKoji grjesi tvoji, bi\u0161e,
\nter te tako umori\u0161e?
\nO studen\u010de, \u017eive vode,
\nlip nau\u010de, du\u0161e moje,
\nVele ti si prisanuo,
\nnevi\u0161t mi se u\u010dinio.
\nAjmeh, tvoje lice bilo
\nvele ti je poblidilo.
\nTvoje o\u010di, kada mrahu,
\nkao \u017earko, sunce sjahu,
\nA sada su potamnile,
\ni svu svjetlost izgubile.
\nTvoja usta premedena
\ngorkom \u017eu\u010di napojena.
\nRuke tvoje, milostive,
\n\u0161to \u010dovjeka, satvori\u0161e,
\nBolest svaku koje lije\u010de,
\nvise sada probodene.
\nAjmeh, prsih ljuta rana,
\nka ti mrtvu sad bi dana,
\nSada bra\u0107o, svi tugujte
\ns Majkom Bo\u017ejom, jadikujte
\nEvo pla\u010de sada s nama
\nsvijetlo nebo sa zvjezdama
\nSada pla\u010du sva stvorenja
\ndaju\u0107 nama ta znamenja,
\nDa pla\u010dimo i mi dosti
\nda nam na\u0161e, grjehe prosti
\nMi pla\u010dimo grijehe na\u0161e,
\nkoji njega na smrt da\u0161e.
\nO Isuse Bo\u017ee mili,
\nna grje\u0161nika ti se smili
\nSlava tebi svemogu\u0107i,
\nkoj nas spasi umiru\u0107i. Amen.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"