Slu\u017ebeno se ovaj dan zove Veliki petak muke Gospodnje. Naziv nas uvodi u otajstvo kri\u017ea kojemu se klanjamo zato \u0161to je na njemu visio Spas svijeta.
\n Dana\u0161nji obred Velikog petka razvio se od onoga koji su ve\u0107 u IV stolje\u0107u uveli kr\u0161\u0107ani Jeruzalema nakon \u0161to je carica Helena god. 320. prona\u0161la zagubljenu relikviju kri\u017ea Kristova. Kr\u0161\u0107ani Jeruzalema po\u010deli su se od tada skupljati tog dana popodne na Golgoti na bogoslu\u017eje rije\u010di kod kojeg se \u010ditala muka Isusova. Ina\u010de, ve\u0107 od drugog stolje\u0107a imamo sigurne podatke da su kr\u0161\u0107ani na Veliki petak strogo postili u znak \u017ealosti za Kristom raspetim te se ubrzo ovo molitveno i pokorni\u010dko obilje\u017eje pro\u0161irilo na sve petke u godini.
\n Bogoslu\u017eje ovog dana sastoji se od slu\u017ebe rije\u010di sa sredi\u0161tem u muci Isusovoj po Ivanu, zatim od klanjanja kri\u017eu i od pri\u010desti hostijama koje su posve\u0107ene dan ranije. Na Veliki petak i Veliku subotu ne slavimo misu, jer u ta dva dana “Crkva ostaje uz grob Gospodnji razmatraju\u0107i njegovu muku i smrt i uzdr\u017eava se od misne \u017ertve” (Misal, 200).
\n Ni na Veliki petak Crkva ne razdvaja otajstvo kri\u017ea od uskrsnu\u0107a. To vidimo osobito iz starinske antifone koja je preporu\u010dena za pjevanje pri klanjanju sabranih vjernika kri\u017eu: “Tvome kri\u017eu klanjamo se, Gospodine, te hvalimo i slavimo sveto uskrsnu\u0107e tvoje, jer evo: drveta radi nastade radost u cijelome svijetu”. U \u017ealosti za Kristom na kri\u017e raspetim Crkva se raduje \u0161to je smrt Kristova po\u010detak ljudskog otkupljenja.<\/p>\n
Muka Isusova po Ivanu (Iv 18, 1-19, 42)<\/strong><\/p>\n Obredi po\u010dinju prostracijom celebranta i slu\u017eitelja pred oltarom ili kle\u010danjem u \u0161utnji. Ovo je najsadr\u017eajnija \u0161utnja u toku liturgijske godine (koja se ina\u010de preporu\u010duje svaki puta izme\u0111u sve\u0107enikova poziva “Pomolimo se” i po\u010detka molitve te na kraju pojedinih \u010ditanja, prije pripjevnog psalma). U \u017ealosti su sadr\u017eajnije geste od svake rije\u010di. \u0160utnjom predvoditelja i sabrane zajednice po\u010dinjemo liturgiju \u017ealovanja za Kristom raspetim. Sveop\u0107a molitva Crkve na dan Kristove smrti<\/strong> Klanjanje kri\u017eu<\/strong> Pri\u010dest plodovima ranije Mise<\/strong>
\n Za prvo \u010ditanje imamo \u010cetvrtu pjesmu o Sluzi patniku iz Izaijine knjige. U njoj je prikazana nasilna smrt osporenog proroka \u010diju poruku i \u017eivotno svjedo\u010danstvo zajednica vjernika prihva\u0107a tek nakon njegove smrti: “Za na\u0161e je grijehe on proboden, za opa\u010dine na\u0161e satrt”. Ovaj prorok slika je Isusa iz \u010dije nasilne smrti Bog izvodi spasenjsku korist za sve ljude.
\n Drugo \u010ditanje je odlomak iz poslanice Hebrejima u Kristu kao velikom sve\u0107eniku koji je “supatnik u na\u0161im slabostima” te je u muci “naviknuo slu\u0161ati”. Zato je veliki sve\u0107enik i “za\u010detnik spasenja svima koji ga slu\u0161aju.” Muka po Ivanu \u010ditala se na Veliki petak ve\u0107 od VII stolje\u0107a me\u0111u kr\u0161\u0107anima Rima. Ni najnovija liturgijska reforma nije u tome donijela nikakvu promjenu. Dok se na Cvjetnicu kroz tri liturgijske godine susljedno \u010ditaju Matejev, Markov i Lukin izvje\u0161taj o muci, na Veliki petak i dalje ostaje muka po Ivanu. Razlog je Ivanovo “dublje \u010ditanje” ispod kore povr\u0161inskih utisaka.
\n Ve\u0107 u prizoru hap\u0161enja na Isusovo “Ja sam” Juda i njegova \u010deta “ustuknu\u0161e i popada\u0161e na zemlju” (18, 6). Za Ivana je to ustuk pred Isusovom neodoljivom veli\u010dinom, pred njegovim pravim identitetom, jer se u toku ministerija u \u010detvrtom evan\u0111elju Isus predstavlja s “Ja jesam” i time nagovije\u0161ta svoju transcendentalnost. U su\u0111enju pred \u017didovima Ivanu je vlastiti Isusov odgovor da je javno govorio svijetu i protest protiv \u0161amara koji mu daje netko iz \u017eidovskog mno\u0161tva (18,19-24). Tu opet vidimo Isusovo dostojanstvo te Ivanovo dublje \u010ditanje: osu\u0111enik sudi.
\n Prizor pred Pilatom Ivan je podijelio u sedam manjih cjelina od kojih je literarno sredi\u0161te u \u010detvrtoj gdje vojnici pozdravljaju Isusa “Zdravo, kralju \u017eidovski” (19, 1-3). Misaoni vrhunac ovog dijela je u sedmoj cjelini gdje Pilat Isusa trnjem okrunjena postavlja na suda\u010dku stolicu i predstavlja ga \u017didovima: “Evo kralja va\u0161ega!” (19, 12-15). U Ivanovoj povijesti muke Isusove kraljevsko dostojanstvo spominje se 12 puta a vrhunac tog aspekta muke je u 19, 19-22 gdje \u017didovi tra\u017ee od Pilata da izmijeni natpis na kri\u017eu u kojem se spominje da je Isus kralj \u017eidovski. Pilat odbija promijeniti naslov: “Sto napisah, napisah!” Tako za Ivana ostaje \u010dinjenica da Isus jest kralj, bez obzira na one koji ga ne priznaju.
\n Kod Ivana nema \u0160imuna Cirenca na putu kri\u017ea: “A on, nose\u0107i kri\u017e svoj, iza\u0111e na mjesto zvano Lubanjsko, hebrejski Golgota. Ondje ga razape\u0161e…” (19, 17-18). Isus sam nosi svoj kri\u017e jer je u toku ministerija govorio kako \u0107e sve privu\u0107i k sebi kad jednom bude uzdignut (usp. Iv 8, 32 i 12, 32-34). Put na Golgotu Ivan je rastuma\u010dio kao put u proslavu po kri\u017eu. U \u010dasu hap\u0161enja, na sudu pred \u017didovima i Rimljanima, na kri\u017enom putu – Isus ima inicijativu.
\n Ivan donosi tri vlastite Isusove rije\u010di s kri\u017ea: “Evo ti sina…; \u017dedan sam…; Dovr\u0161eno je” (19, 26.28.30). Iz njih vidimo Isusovu brigu za u\u010denike koji trebaju nastavljati njegovo poslanje u svijetu jer su i Marija i Ivan pod kri\u017eem slika Crkve ukoliko je zajednica onih koje Isus ljubi i ukoliko ljude privla\u010di Isusu.
\n Ivanu je vlastiti podatak o probadanju Isusova boka nakon izdahnu\u0107a, s dva citata iz Starog zavjeta koji se tada ispunjaju na Isusu. On je pashalno janje kojemu se ne lome kosti (Iv 19, 36 – Izl 12, 46). On je i odba\u010deni voda u kojeg ljudi upiru pogled vjere i nade (Iv 19, 37 Zah 12,10).
\nTako za \u010detvrtog evan\u0111elistu muka Isusova zna\u010di hod Isusov u uzdignu\u0107e koje mu je Otac pripravio, a sudionici \u017didovi i Rimljani su lica u drami kojoj ne vide dublje zna\u010denje. Muka je za Ivana i sabiranje zajednice Isusovih u\u010denika koji se osje\u0107aju privu\u010deni ljubavlju Raspetoga te stalno upiru u njega pogled vjere i nade.
\n Rubrika u Misalu ka\u017ee da celebrant sada mo\u017ee odr\u017eati kratku propovijed, ako smatra prikladnim. Ta propovijed poja\u0161njava ono \u0161to danas slavimo.<\/p>\n
\n Nakon muke i homilije slijedi sveop\u0107a molitva kao zaklju\u010dak slu\u017ebe rije\u010di. To su deset molitava koje imaju pozivni i molbeni dio. Celebrant poziva da molimo za svetu Crkvu Bo\u017eju, za papu, za razli\u010dite redove vjernika, za katekumene, za kr\u0161\u0107ane koji nisu u punom crkvenom jedinstvu s nama, za \u017didove, za vjernike nekr\u0161\u0107anskih religija, za one koji ne vjeruju u Boga, za upravitelje dr\u017eava, za sve ljude u potrebi kao \u0161to su bolesnici, gladni, zatvorenici, putnici, iseljenici, umiru\u0107i.
\n Ovo su molitve vrlo stare. Pokazuju ostvarenje onoga \u0161to u 1 Tim 2, 1-7 stoji kao Pavlova odredba za svaku kr\u0161\u0107ansku liturgiju: na njoj kr\u0161\u0107ani trebaju moliti “za sve ljude, za kraljeve i za sve ljude na vlasti, da provodimo miran i spokojan \u017eivot u svoj bogoljubnosti i ozbiljnosti”. Kr\u0161\u0107ani jesu na \u017eivotnom proputovanju prema domovini nebeskoj, ali s ljudima drugih vjera dijele na ovoj zemlji zajedni\u010dke radosti i nade, \u017ealosti i tjeskobe. Zato u svakoj svojoj liturgiji mole za sve ljude, a posebno na Veliki petak.
\n Posljednja liturgijska reforma unijela je ispravke u neke od ovih deset vrlo starih molitava. Tako je biv\u0161a molitva “za heretike i \u0161izmatike” koji su se trebali vratiti “svetoj majci Crkvi katoli\u010dkoj” preoblikovana u molitvu “za bra\u0107u koja u Krista vjeruju, da ih Bog i Gospodin na\u0161 privede k istini i kona\u010dno ih okupi u jednu Crkvu”. Biv\u0161a molitva za “perfidne \u017didove” u kojoj je isticano da Bog od svog milosr\u0111a ne odbacuje ni \u017eidovsku perfidnost, preoblikovana je u molitvu “za Zidove kojima je prvima Gospodin Bog na\u0161 govorio”. Biv\u0161a molitva “za pogane koji \u0161tuju idole” preoblikovana je u molitvu “za sve koji ne vjeruju u Krista: da i njih Duh Sveti rasvijetli i privede na put spasenja”. Ovdje je uva\u017eena nauka Sabora o nekim dobrim elementima u nekr\u0161\u0107anskim religijama. Biv\u0161a molitva “za na\u0161eg najkr\u0161\u0107anskijeg cara…” preoblikovana je u molitvu “za sve dr\u017eavne poglavare: da im Bog i Gospodin na\u0161 upravi um i srce po svojoj volji da tra\u017ee mir i slobodu svih ljudi”. Nova je molitva za ljude u potrebi u kojoj se celebrant obra\u0107a Bogu \u0161to tje\u0161i \u017ealosne i ja\u010da izmu\u010dene te prosi da patnici svih vrsta iskuse u svojim potrebama pomo\u0107 njegove dobrote.
\nOve promjene i dodaci u sveop\u0107oj molitvi Crkve na dan Isusove smrti pokazuju da liturgija usvaja razvoj u teologiji i otvara se novim potrebama vjernika i drugih ljudi.<\/p>\n
\n Uneseno je u liturgiju Velikog petka nakon otkri\u0107a relikvije Isusova kri\u017ea. Po\u010dinje celebrantovim predstavljanjem kri\u017ea okupljenoj zajednici: “Evo drvo Kri\u017ea, na kom je visio Spas svijeta!” Poklon se obavlja poklecanjem ili ljubljenjem. Po\u017eeljno je da svi vjernici pojedina\u010dno iska\u017eu danas svoj poklon kri\u017eu kao znaku na\u0161eg otkupljenja. To, istina, u krcatim crkvama znatno produ\u017euje liturgiju, ali i pridonosi zbiljskom aktivnom sudjelovanju svih. Pogotovu “godi\u0161njaka” koji se ne snalaze najbolje a \u017eele da ih ne otpi\u0161emo zato \u0161to ih nema na na\u0161oj misi svake nedjelje.
\n Za vrijeme klanjanja kri\u017eu zbor pjeva starinsku Tu\u017ealjku i himan “Usta moja opjevajte”. Tu\u017ealjka stavlja u usta raspetom Mesiji dobro\u010dinstva koja je Bog u\u010dinio svome narodu u povijesti spasenja, a narod svoga Mesiju daje razapeti na kri\u017e, ruga mu se, poji ga octom, probada mu bok kopljem. U prijevodu Tu\u017ealjke na hrvatski zadr\u017eani su gr\u010dki usklici “Hagios o Theos, Hagios Ishyros – Sveti Bo\u017ee, Sveti Jaki!” Te je usklike rimska liturgija preuzela od bra\u0107e s Istoka. Ostali su kroz stolje\u0107a u znak jedne vjere i zajedni\u010dkog korijena.<\/p>\n
\n Posljednji dio obreda je pri\u010dest koja je na Veliki \u010detvrtak pohranjena na sporednom oltaru, a sve\u0107enik je trebao predvidjeti pri\u010desnike dana\u0161nje liturgije i posvetiti dovoljan broj hostija. Ovo slavlje pri\u010desti nazvano je u srednjem vijeku Missa praesanctificatorum – Misa s darovima koji su ranije posve\u0107eni. Nema kanona. Obred po\u010dinje “O\u010de na\u0161om” koji je u svakoj na\u0161oj misi priprava na pri\u010dest. Nema uobi\u010dajenog “znaka mira” kojim molimo opro\u0161tenje jedni od drugih prije nego pristupimo pri\u010desti. U zavr\u0161noj molitvi celebrant prosi da Bog u nama \u010duva plodove Kristove smrti i uskrsnu\u0107a. U otpusnoj molitvi celebrant moli da Bog blagoslovi svoj narod, koji je proslavio smrt njegova Sina u nadi uskrsnu\u0107a, da mu dadne opro\u0161tenje i utjehu te u\u010dvrsti vjeru u vje\u010dno otkupljenje.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"