Na Veliku subotu, Crkva u ti\u0161ini i molitvi kod groba \u010deka Gospodina. Vjernici pojedina\u010dno ili roditelji s djecom dolaze preko dana, u slobodno vrijeme, posjetiti “Isusov grob”. Oltar ostaje simboli\u010dno nepokriven, misa se ne slavi niti se pri\u010de\u0161\u0107uje. Nave\u010der se slavi Vazmeno bdijenje. Crkva je u i\u0161\u010dekivanju Isusovog uskrsnu\u0107a.
\nU subotu nave\u010der, slavi se Vazmeno bdijenje. Crkva je u i\u0161\u010dekivanju Isusovog uskrsnu\u0107a.
\nDana\u0161nje bdijenje slavi se u ve\u010dernjim satima kako bi se uskrsna svije\u0107a, s trostrukim usklikom ‘Svjetlo Kristovo’, mogla unijeti u crkvu u trenutku kada je u crkvi potpuni mrak – kako bi plamen uskrsne svije\u0107e rasvijetlio mra\u010dne sile i unio svjetlo u dana\u0161nji svijet.
\nTo svjetlo simbolizira uskrslog Krista koji je za nas mu\u010den, pokopan i uskrsnuo. Zato se \u010din bdijenja zapo\u010dinje na Veliku subotu kada padne no\u0107, a mora zavr\u0161iti prije zore.<\/p>\n
Slu\u017eba svjetla<\/strong> \u2013 u samoj crkvi uga\u0161ena su svjetla, a predsjedatelj pred crkvom blagoslivlja oganj kojim \u0107e biti zapaljena uskrsna svije\u0107a. U uskrsnu svije\u0107u predvoditelj slavlja ucrtava kri\u017e te ‘Alfu’ i ‘Omegu’, prvo i posljednje slovo gr\u010dkog alfabeta, jer uskrsli Krist je po\u010detak i kraj svega stvorenoga.<\/p>\n Slu\u017eba rije\u010di<\/strong> je duga\u010dka zato \u0161to su vjernici u starini \u017eeljeli do\u010dekati zoru uskrsnog jutra ‘razmatraju\u0107i divna djela \u0161to ih je Gospodin Bog svome narodu od po\u010detka \u010dinio, vjeran svojoj rije\u010di i obe\u0107anju’, kako se navodi u Rimskom misalu, a samo kr\u0161tenje dijelilo se u zoru i liturgija je zavr\u0161avala euharistijskom slu\u017ebom.<\/p>\n Krsna slu\u017eba<\/strong> zapo\u010dinje blagoslovom vode kojem prethode Litanije svih svetih. Nakon blagoslova vode slijedi odricanje od grijeha, to jest od Sotone te ispovijest vjere. Euharistijska slu\u017eba<\/strong> u Vazmenom bdijenju vrhunac je Kristove prisutnosti u ovoj no\u0107i nakon \u0161to smo ga do\u017eivjeli prisutnog u simbolu uskrsne svije\u0107e, preko prisutnosti u rije\u010di te u kr\u0161tenju.<\/p>\n ********<\/p>\n Velika subota je dan kada se Crkva zadr\u017eava kod Gospodnjeg groba te u molitvi i postu razmi\u0161lja o njegovoj muci, smrti i silasku u podzemlje, o\u010dekuju\u0107i njegovo uskrsnu\u0107e. Evo \u0161to trebamo znati o Velikoj suboti!<\/p>\n 1. \u0160TO SE DOGODILO NA PRVU VELIKU SUBOTU?<\/strong><\/p>\n Evo \u0161to nam ka\u017ee sveti Luka u svojem Evan\u0111elju:<\/em> 2. \u0160TO JE ISUS U\u010cINIO NA PRVU VELIKU SUBOTU?<\/strong> \u010ceste tvrdnje Novog zavjeta po kojima je Isus uskrsnuo od mrtvih pretpostavljaju da je on, prije uskrsnu\u0107a, bio u boravi\u0161tu mrtvih. To je prvotni smisao \u0161to ga je apostolsko propovijedanje dalo boravku Isusovu me\u0111u mrtvima: Isus je kao svi ljudi upoznao smrt i stigao je k njima svojom du\u0161om u boravi\u0161te mrtvih. Ali on je onamo si\u0161ao kao Spasitelj, progla\u0161uju\u0107i Radosnu vijest duhovima koji su ondje bili zatvoreni. 3. \u0160TO CRKVA \u010cINI NA VELIKU SUBOTU?<\/em><\/p>\n Odgovor nam donosi Okru\u017enica o pripravi i slavljenju Vazmenih blagdana Paschalis Sollemnitatis:<\/em><\/p>\n Na Veliku subotu Crkva se zadr\u017eava kod Gospodnjeg groba te u molitvi i postu razmi\u0161lja o njegovoj muci, smrti i silasku u podzemlje, o\u010dekuju\u0107i njegovo uskrsnu\u0107e\u2026 U crkvi se mogu vjernicima na \u0161tovanje izlo\u017eiti slika Krista raspetoga ili kako le\u017ei u grobu ili silazi u podzemlje, koja prikazuje otajstvo Velike subote, kao i slika Bla\u017eene Djevice Marije \u017ealosne. (Br. 73-74) 4. \u0160TO JE VAZMENO BDJENJE?<\/strong><\/p>\n Izvrsni sa\u017eetak smisla i sadra\u017eaja Vazmenog bdjenja donosi nam papa Benedikt XVI.:<\/em> Vazmeno bdjenje, u kojem Crkva bdije i\u0161\u010dekuju\u0107i Kristovo uskrsnu\u0107e, ima \u010detiri dijela, o \u010demu \u010ditamo u Paschalis Sollemnitatis br. 81: 5. KAKO IZGLEDA SLU\u017dBA SVJETLA?<\/strong><\/p>\n Slu\u017eba svjetla ili lucernarij porijeklo ima u judeokr\u0161\u0107anskom obi\u010daju paljenja svije\u0107a u molitvu blagoslova, a u Vazmenom bdjenju ovaj veli\u010danstveni obred uno\u0161enja svije\u0107e u mra\u010dnu crkvu simbolizira Kristovo uskrsnu\u0107e. Po\u010detak ovog obreda je u Jeruzalemu gdje je ve\u0107 u 5. stolje\u0107u Vazmeno bdjenje zapo\u010dinjalo procesijom do Bazilike uskrsnu\u0107a sa upaljenim svije\u0107ama. U rimsku liturgiju ovaj obred ulazi ne\u0161to kasnije. Od 10. stolje\u0107a uvodi se i blagoslov svije\u0107e ukra\u0161ene kri\u017eem, teku\u0107om godinom, gr\u010dkim slovima alfom i omegom \u2013 znakovima po\u010detka i svr\u0161etka, te ubadanjem pet zrna tamjana. Ovi obi\u010daji prisutni su i u dana\u0161njem obredu slu\u017ebe svjetla. 6. \u0160TO CRKVA SLU\u0160A U SLU\u017dBI RIJE\u010cI?<\/strong><\/p>\n Slu\u017eba rije\u010di najstariji je dio Vazmenog bdjenja, a u prvo vrijeme \u010dinila su je \u010ditanja iz Knjige Izlaska (Izlazak Izraela iz Egipta), te Knjige Postanka (Stvaranje i \u017ertvovanje Izaka) i naravno Evan\u0111elja. Broj \u010ditanja u razli\u010ditim se liturgijskim tradicijama kretao od pet do petnaest, dok u dana\u0161njoj liturgiji Vazmenog bdjenja imamo sedam \u010ditanja.<\/p>\n O slu\u017ebi rije\u010di \u010ditamo i u Paschalis Sollemnitatis:<\/em><\/p>\n \u010citanja Svetog pisma sa\u010dinjavaju drugi dio bdjenja. Opisuju preslavne doga\u0111aje povijesti spasenja, a u njihovu laganom razmi\u0161ljanju vjernicima poma\u017ee pjevanje pripjevnog psalma, \u0161utnja i molitva sve\u0107enika predsjedatelja. Obnovljeni red bdjenja ima sedam \u010ditanja Staroga zavjeta uzetih iz Zakona i Proroka, koja su ve\u0107inom primljena od najstarije predaje kako Istoka tako i Zapada, i dva iz Novog zavjeta, tj. Iz Apostola i Evan\u0111elja. Tako Crkva, po\u010dev\u0161i od Mojsija i svih proroka, tuma\u010di Kristovo vazmeno otajstvo. (Br. 85) 7. KRSNA SLU\u017dBA<\/strong><\/p>\n Vazmeno bdjenje povla\u0161teno je vrijeme za slavlje kr\u0161\u0107anske inicijacije. Krsna slu\u017eba postala je dijelom Vazmenog bdjenja vjerojatno u 4. stolje\u0107u, a u rimskoj liturgiji doga\u0111ala se u rano jutro Uskrsa, izme\u0111u starozavjetnih i novozavjetnih \u010ditanja slu\u017ebe rije\u010di. U procesiji se i\u0161lo do krsnog zdenca gdje se izvr\u0161io blagoslov vode i obred kr\u0161tenja, a potom se nastavljalo sa euharistijskim slavljem. 8. VELIKA SUBOTA I EUHARISTIJSKA SLU\u017dBA<\/strong><\/p>\n Euharistijska slu\u017eba predstavlja vrhunac Vazmenog bdjenja. U njoj se, nakon prisutnosti u simbolu uskrse svije\u0107e, prisutnosti u rije\u010di te u snazi kr\u0161tenja, ostvaruje najvi\u0161i stupanj prisutnosti uskrslog Krista pod prilikama kruha i vina. 9. NEKE LITURGIJSKE NAPOMENE<\/strong><\/p>\n Okru\u017enica Paschalis Sollemnitatis donosi sljede\u0107e bitne napomene: Priredio: Miodrag Vojvodi\u0107<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
\nVodom \u0107e biti kr\u0161teni odrasli katekumeni ili djeca koja \u0107e se krstiti u ovoj no\u0107i. Ako nema kandidata za kr\u0161tenje, tada predvoditelj \u0161kropi sve prisutne vjernike u znak obnove krsnih obe\u0107anja koja su dali Bogu osobno ili njihovi roditelji i kumovi.<\/p>\nVELIKA SUBOTA DAN MOLITVE I I\u0160\u010cEKIVANJA<\/h2>\n
Devet va\u017enih stvari koje je dobro znati o Velikoj suboti<\/h3>\n
\nDo\u0111e \u010dovjek imenom Josip, vije\u0107nik, \u010dovjek \u010destit i pravedan; on ne privoli njihovoj odluci i postupku. Bija\u0161e iz Arimateje, grada judejskoga, i i\u0161\u010dekiva\u0161e kraljevstvo Bo\u017eje. Taj dakle pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Zatim ga skinu, povi u platno i polo\u017ei u grob isklesan u koji jo\u0161 ne bija\u0161e nitko polo\u017een. Bija\u0161e dan Priprave; subota je svitala. A pratile to \u017eene koje su s Isusom do\u0161le iz Galileje: motrile grob i kako je polo\u017eeno tijelo njegovo. Zatim se vrate i priprave miomirise i pomasti. U subotu mirovahu po propisu. (Lk 23, 50-56)
\nNo je li ba\u0161 sve mirovalo?<\/p>\n
\nPoslu\u0161ajmo nauk Crkve:<\/em><\/p>\n
\nBoravi\u0161te mrtvih, u koje je umrli Krist si\u0161ao, Sveto pismo zove podzemljem, \u0160eolom ili Hadom, jer su oni koji se ondje nalaze li\u0161eni gledanja Boga\u2026 Upravo te svete du\u0161e, koje su \u010dekale svog Osloboditelja u Abrahamovu krilu, Isus je oslobodio kad je si\u0161ao k mrtvima.
\nIsus nije sa\u0161ao nad pakao da oslobodi proklete ni da razori pakao prokletstva, nego da oslobodi pravedne koji su mu prethodili. Zato je i mrtvima navije\u0161tao evan\u0111elje (1 Pt 4,6). Silazak nad pakao jest puno dovr\u0161enje evan\u0111eoskog navje\u0161taja spasenja. To je posljednja faza mesijanskog poslanja Isusova, faza sa\u017eeta u vremenu ali neizmjerna u svom stvarnom zna\u010denju; i da se naime otkupiteljsko djelo prote\u017ee na sve ljude svih vremena i svih mjesta, jer svi koji su spa\u0161eni postali su dionici Otkupljenja. (KKC 632-634)<\/p>\n
\nOva sabranost i \u0161utnja priprava su za Vazmeno bdjenje \u2013 majku svih bdjenja (Sv. Augustin) \u2013 kada \u0107e iz srdaca novokr\u0161tenika i \u010ditave kr\u0161\u0107anske zajednice, radosne zbog Kristova uskrsnu\u0107a i zbog njegove pobjede nad smr\u0107u, u crkvama ponovno odjeknuti Slava Bogu na visini i uskrsni poklik Aleluja.<\/p>\n
\nOva jedinstvena subota zavr\u0161ava Vazmenim bdjenjem koje uvodi u najva\u017eniju nedjelju \u010ditave povijesti, nedjelju Kristova Uskrsa. Crkva bdije uz novi blagoslovljeni oganj i razmi\u0161lja o velikom obe\u0107anju, sadr\u017eanu u Starom i Novom zavjetu, o kona\u010dnom oslobo\u0111enju od staroga ropstva grijehu i smrti. U tami no\u0107i novim je plamenom zapaljena vazmena svije\u0107a, simbol Krista slavnoga koji uskr\u0161ava. Krist, svjetlo \u010dovje\u010danstva, razgoni tmine srca i duha te osvjetljuje svakoga \u010dovjeka koji dolazi na svijet. Uz vazmenu svije\u0107u u Crkvi odjekuje veliki vazmeni navje\u0161taj: Krist je doista uskrsnuo, smrt nad njim nema vi\u0161e mo\u0107i. Svojom smr\u0107u on je zauvijek pobijedio zlo i svim je ljudima podario sam Bo\u017eji \u017eivot. Prema drevnoj tradiciji za Vazmenoga bdjenja katekumeni primaju kr\u0161tenje, \u010dime se isti\u010de dioni\u0161tvo svih kr\u0161\u0107ana na otajstvu smrti i uskrsnu\u0107a Kristova. Iz blistave uskrsne no\u0107i, Kristova radost, svjetlo i mir \u0161ire se \u017eivotom vjernika svake kr\u0161\u0107anske zajednice i dosti\u017eu svaku to\u010dku u prostoru i vremenu. (Iz Kateheze pape Benedikta XVI.)<\/p>\n
\nVazmeno bdjenje se ure\u0111uje tako da poslije slu\u017ebe svjetla i vazmenog hvalospjeva sveta Crkva razmi\u0161lja o \u010dudesnim djelima \u0161to ih je Bog u\u010dinio svome narodu od po\u010detka sve dok s novim \u010dlanovima, preporo\u0111enim u krstu
\nne bude pozvana k stolu, \u0161to ga Gospodin pripravlja Crkvi, spomen\u010dinu svoje smrti i uskrsnu\u0107a, dok on ne do\u0111e<\/p>\n
\nO prvom dijelu Vazmenog bdjenja \u010ditamo u Paschalis Sollemnitatis:
\nPrvi dio se sastoji iz simboli\u010dkih radnji i gesta, koje valja izvr\u0161iti tolikim opsegom i ljepotom, da vjernici zaista razumiju njegovo zna\u010denje, koje podr\u017eavaju liturgijske upute i molitve. Ukoliko je mogu\u0107e, neka se izvan Crkve pripravi loma\u010da (ognji\u0161te) za blagoslov novoga ognja, a njezin plamen neka bude takav da mo\u017ee zaista raspr\u0161iti tamu i rasvijetliti no\u0107.
\nNeka se pripravi vazmena svije\u0107a, koja neka bude, zbog istinitosti znaka, na\u010dinjena od voska, svake godine nova, jedna, dosta velika, nikada prividna, da mo\u017ee dozivati u pamet da je Krist svjetlo svijeta\u2026
\nOphod kojim narod ulazi u crkvu neka se vodi samo pri svjetlu vazmene svije\u0107e. Kao \u0161to je sinove Izraelove no\u0107u vodio stup od ognja, tako i kr\u0161\u0107ani slijede Krista uskrsnuloga. Nema zapreke da se svakom odgovoru Bogu hvala doda kakav usklik u \u010dast Kristu. (Br. 82-83)
\nNakon ophoda slijedi navje\u0161taj veli\u010danstvenog Vazmenog hvalospjeva ili Hvalospjeva uskrsnoj svije\u0107i (Exsultet). Rije\u010d je o jednome od najljep\u0161ih lirskih tekstova zapadne liturgije napisanom oko 400. godine. Vi\u0161e o ovom hvalospjevu mo\u017eete pro\u010ditati.<\/p>\n
\nPremda Okru\u017enica preporu\u010da da se \u010ditaju sva \u010ditanja, iz pastoralnih se razloga neka \u010ditanja mogu izostaviti. Ipak, \u010ditanje iz Knjige Izlaska o prvoj Pashi (Izl 14) i pripadaju\u0107i hvalospjev mora se pro\u010ditati.
\nNakon starozavjetnih \u010ditanja slijedi himan Slava Bogu na visini, prema obi\u010daju se uklju\u010duju sva svjetla, a tijekom pjevanja zvone zvona. Potom slijede \u010ditanja iz Novog zavjeta, te sve\u010dani trostruki Aleluja kao pripjev Psalma 118.
\nKona\u010dno, slijedi navje\u0161taj uskrsnu\u0107a Gospodnjeg iz Evan\u0111elja kao vrhunac slu\u017ebe rije\u010di, a zatim i homilija.<\/p>\n
\nEvo kako krsna slu\u017eba izgleda u obnovljenoj liturgiji Vazmenoga bdjenja:
\nTre\u0107i dio bdjenja je krsna slu\u017eba. Kristov i na\u0161 vazam sada se slavi u sakramentu. Potpuno se dodu\u0161e izrazuje u onim crkvama koje imaju krsni zdenac, tim vi\u0161e kad se vr\u0161i kr\u0161\u0107anska inicijacija odraslih ili barem kr\u0161tenje djece. Ali ako i nema kr\u0161tenika, u \u017eupnim crkvama neka bude blagoslov krsne vode\u2026 Poslije ovoga biva obnova krsnih obe\u0107anja\u2026 (Paschalis Sollemnitatis, 88-89)
\nPotom slijedi \u0161kropljenje blagoslovljenom vodom uz pjevanje krsne pjesme, kao posljednji dio obnove krsnih obe\u0107anja. Tre\u0107i dio Vazmenog bdjenja zavr\u0161ava molitvom vjernika.<\/p>\n
\nO vrhuncu Vazmenog bdjenja u Okru\u017enici \u010ditamo sljede\u0107e:
\nEuharistijsko slavlje je \u010detvrti dio bdjenja i njegov vrhunac, jer ovo je najpotpuniji vazmeni sakrament, naime spomen\u010din \u017ertve kri\u017ea i prisutnost Krista uskrsnuloga, dovr\u0161enje kr\u0161\u0107anske inicijacije, predokus vje\u010dnoga Vazma. (Br. 90)
\nPri\u010desna antifona tuma\u010di ovo euharistijsko slavlje kao kr\u0161\u0107ansku pashalnu gozbu:
\n\u017drtvovana je Pasha na\u0161a, Krist: zato gostimo se beskvasnim hljebovima \u010disto\u0107e i istine, aleluja. (1 Kor 5,7-8)
\nSlavlje zavr\u0161ava sve\u010danim uskrsnim blagoslovom<\/p>\n
\nO samom Bdjenju\u2026
\n\u010citavo slavlje Vazmenog bdjenja vr\u0161i se no\u0107u, tako da se ili ne zapo\u010dinje prije po\u010detka no\u0107i ili da se zavr\u0161i pred zvona nedjelje. Ovo pravilo treba strogo tuma\u010diti. (Br. 78)
\nU navije\u0161tanju Vazmenog bdjenja treba se \u010duvati da se ono ne predstavi kao posljednji moment Velike subote. Nek se radije ka\u017ee da se Vazmeno bdjenje slavi u no\u0107i Vazma, i to kao jedan bogo\u0161tovni \u010din. Nek se pastiri upozore da u katehezi marljivo pou\u010davaju o sudjelovanju u \u010ditavom bdjenju. (Br. 95)
\nO slu\u017ebi rije\u010di\u2026
\nPoslije \u010ditanja neka se pjeva psalam, a narod neka pjeva odgovor. U takvom ponavljanju dijelova neka se sa\u010duva ritam, koji \u0107e pomo\u0107i sudjelovanju i pobo\u017enosti vjernika. Treba pomno paziti da se mjesto psalama ne dopuste pu\u010dke pjesmice. (Br. 86)
\nO euharistijskoj slu\u017ebi\u2026
\nNeka se pazi da ovo euharistijsko slavlje ne bude na brzinu; dapa\u010de izvrsnije je da svi obredi i rije\u010di dobiju najve\u0107u izra\u017eajnu snagu: sveop\u0107a molitva\u2026, ophod za prinos darova uz sudjelovanje novokr\u0161tenika\u2026, euharistijska molitva\u2026, euharistijska pri\u010dest kao moment punog sudjelovanja u otajstvu koje se slavi. (Br. 91)
\nO vazmenoj svije\u0107i\u2026
\nVazmena svije\u0107a kojoj je mjesto ili kraj ambona ili kraj oltara nek se pali barem u svim sve\u010danijim liturgijskim slavljima kako u Misi tako i u Jutarnjoj i Ve\u010dernjoj sve do nedjelje Pedesetnice. (Br. 99)<\/p>\n