{"id":252,"date":"2020-05-23T17:27:07","date_gmt":"2020-05-23T17:27:07","guid":{"rendered":"https:\/\/zupa-ssjta.hr\/?p=252"},"modified":"2020-05-23T17:27:54","modified_gmt":"2020-05-23T17:27:54","slug":"sedam-darova-duha-svetoga","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/zupa-ssjta.hr\/?p=252","title":{"rendered":"SEDAM DAROVA DUHA SVETOGA"},"content":{"rendered":"

SEDAM DAROVA DUHA SVETOGA<\/strong><\/h1>\n

Duh Bo\u017eji i Duh Sveti[1]<\/a><\/strong><\/h2>\n

Kristovo obe\u0107anje Duha Branitelja <\/em><\/strong><\/p>\n

jamstvo je trajne i univerzalne nazo\u010dnosti<\/em><\/strong><\/p>\n

 Duha Svetoga kao temelja na kojem po\u010diva <\/em><\/strong><\/p>\n

i iz kojeg izvire novost Bo\u017ejeg naroda – Crkve<\/em><\/strong><\/p>\n

         Duh Bo\u017eji o kojem govori Biblija je po svojoj naravi tajanstvena stvarnost, koju je mogu\u0107e opi\u00adsati samo slikovito. Za predo\u010davanje stvarnosti Duha \u010desto se upotreblja\u00adva slika vjetra. Ova slika temelji se na hebrejskoj rije\u010di \u201cruah\u201d, koja mo\u017ee ozna\u010davati i \u201cduh\u201d i \u201cvjetar\u201d. Ovo drugo zna\u010denje rije\u010di \u201cruah\u201d slikovito definira \u0161to je \u201cduh\u201d. Naime, kao \u0161to vjetar nije vidljiv, a ipak ga je mogu\u0107e osjetiti, takav je i Duh. Ova uspored\u00adba Duha s vjetrom javlja se i u Starom i u Novom zavjetu. Tako Isus u raz\u00adgovoru s Nikodemom ka\u017ee: \u201cVjetar pu\u0161e gdje ho\u0107e; \u010duje\u0161 mu \u0161um, a ne zna\u0161 odakle dolazi i kamo ide. Tako je sa svakim koji je ro\u0111en od Duha\u201d (Iv 3,8). Knjiga Propovjednika (Ko- heleta) tvrdi: \u201cKao \u0161to ti nije pozna\u00adto kojim putem vjetar putuje…, tako nije poznato ni djelovanje Bo\u017eje, koji sve oblikuje\u201d (Prop 11,5).<\/p>\n

     Temeljno zna\u010denje Duhu Bo\u017eje\u00admu daje njegovo bo\u017eansko podrije\u00adtlo. Svijet i \u010dovjek proizlaze od Boga Stvoritelja. Pri tome je Duh Bo\u017eji nositelj povezanosti izme\u0111u Boga i stvorenog svijeta. Kao \u0161to \u010dovjek svojim duhom prodire u Bo\u017eju stvar\u00adnost, tako Bog po svome Duhu djelu\u00adje u svijetu i u \u010dovjeku.<\/p>\n

     Starozavjetna o\u010ditovanja Duha Bo\u017ejega<\/p>\n

         Bitno obilje\u017eje Bo\u017ejeg Duha u Staro\u00adme zavjetu jest njegova u\u010dinkovitost (Mudr 1,7). U povijesti Bo\u017ejeg naro\u00adda od po\u010detaka se javljaju ljudi u ko\u00adjima je Duh Bo\u017eji posebno prisutan i  djelatan. Takvi su likovi Mojsija (Br 11,17) i Jo\u0161ue (Pnz 34,9). Knjiga Sudaca opisuje kako se izbavljenje ugro\u017eenog Bo\u017ejeg naroda doga\u0111a po karizmati\u010dnim vo\u0111ama na koje je si\u0161ao Duh Bo\u017eji (Suci 3,10; 6,34; 11,29). Obdarenost Duhom Bo\u017ejim kao stalna karizma javlja se kod kra\u00adlja \u0160aula (1 Sam 16,14) i Davida (1 Sam 16,13; 2 Sam 23,2). Posebno su proroci nastupali kao ljudi koje je vodio Duh Bo\u017eji i koji su tako navije\u0161tali volju Bo\u017eju (Ez 2,2; 3,12.14; 8,3 itd.; Zah 7,12).<\/p>\n

     Vrlo rano, u okviru mesijanskih o\u010dekivanja, pojavile su se najave da \u0107e do\u0107i vrijeme univerzalne ra\u0161irenosti i trajne prisutnosti Duha Bo\u017ejega. Na mesijanskom kralju po\u010divat \u0107e Duh Jahvin (Iz 11,2). Duh Bo\u017eji osposobit \u0107e Bo\u017ejeg slugu da narodima navije\u00adsti radosnu vijest (Iz 42,lss; 61,1-3). Bog \u0107e po svome Duhu dati narodu novo srce i novi duh (Ez 36,27). Cijeli \u0107e narod, \u010dak i sluge i slu\u0161kinje, po\u00adstati prorocima zahvaljuju\u0107i izlijeva\u00adnju Duha (JI 3,1-2; Br 11,29).<\/p>\n

     Duh Bo\u017eji uvijek je u Starom zavjetu shva\u0107en kao \u201csnaga\u201d, a ne kao personificirana stvarnost. Gdje se pak Duhu Bo\u017ejem pripisuju ljudski atributi, to se doga\u0111a radi poja\u0161njenja Bo\u017ejeg djelovanja.<\/p>\n

     Novozavjetna novost Duha Bo\u017ejega \u2013 Isusovo djelovanje i Duh Sveti<\/strong><\/p>\n

         Novozavjetne knjige na razli\u010dite na\u00ad\u010dine govore o o\u010ditovanju i djelovanju Duha. Uvijek je, me\u0111utim, prisutno uvjerenje da je s pojavom Isusa Kri\u00adsta nastupila o\u010dekivana punina, od\u00adnosno izlijevanje Duha. Duh je pri\u00adsutan u doga\u0111ajima i osobama koje pripravljaju i najavljuju dolazak Isu\u00adsov: Ivan Krstitelj (Lk 1,15), Elizabeta (Lk 1,41), Zaharija (Lk 1,67) i \u0160imun (Lk 2,25-27). Isusovo za\u010de\u0107e dogodi\u00adlo se po Duhu Svetom (Lk 1,35). Duh je najtje\u0161nje povezan s Isusovom osobom. U trenutku Isusova kr\u0161tenja Duh je, na vidljiv na\u010din si\u0161ao na Isu\u00adsa (Lk 3,22). Isus je \u201csnagom Duha\u201d otpo\u010deo svoje djelovanje u Galileji (Lk 4,14), a u sinagogi u Nazaretu Isus se predstavio kao Pomazanik Duhom Bo\u017ejim (Lk 4,18) koji svojim djelovanjem donosi radost \u201cubogi\u00adma, slomljenima, zarobljenima, su\u017enjevima\u201d, sukladno najavi proroka Izaije (Iz 61,1). Duh koji je u doga\u0111a\u00adju kr\u0161tenja si\u0161ao na Isusa (Iv 1,32-34) ostao je na njemu kao znak njegova bo\u017eanskog sinovstva sve do otkupiteljske smrti na kri\u017eu. Isus je, dakle, na jedincat na\u010din trajno i u punini posjedovao Duh Bo\u017eji.<\/p>\n

     Novozavjetna novost Duha Bo\u017e\u00adjega vezana je uz Kristovu osobu i njegovo djelovanje, a kulminacijsko o\u010ditovanje Duha Svetoga vezano je uz doga\u0111aj uskrsnu\u0107a. Naime, Duh Sveti je dar Uskrslog i Proslavljenog Gospodina (Iv 20,22). Mjesto posre\u00addovanja Duha Svetoga vjernicima jest kr\u0161tenje kao doga\u0111aj ra\u0111anja iz Duha (Iv 3,5-8). Isus je u svome opro\u0161tajnom govoru najavio dola\u00adzak Duha \u201cParakleta\u201d, tj. Branitelja (Iv 14,16), koji \u0107e osna\u017eiti njegovu za\u00adjednicu iznutra i podsje\u0107ati je na ono \u0161to je Isus nau\u010davao i uvoditi je u cije\u00adlu istinu (Iv 14,26; 16,13) i braniti je od izvanjskih napada (Iv 15,26; 16,8).<\/p>\n

     Doga\u0111aj kulminacijskog<\/strong> o\u010ditovanja Duha Svetoga<\/strong><\/p>\n

         Sukladno najavama proroka (Iz 44,3; Ez 39,29; II 3,1-2) da \u0107e do\u0107i vrijeme kada \u0107e snaga Bo\u017ejega Duha biti izli\u00advena na cijeli narod, u novozavjet- nom vremenu stvarno se dogodilo \u201cizlijevanje Duha\u201d. Djela apostolska govore o izlijevanju Duha na blagdan Duhova (Dj 2) i iz toga doga\u0111aja ro\u00ad\u0111ena je Crkva, tj. nova zajednica Bo\u017e\u00adjeg naroda. Snaga Duha Svetoga, koja je si\u0161la na apostole i koja je privukla pozornost brojnih hodo\u010dasnika u Je\u00adruzalemu, opisana je ponajprije kao nova sposobnost shva\u0107anja i razumije\u00advanja. Naime, svatko je \u010duo apostole kako govore njegovim vlastitim je\u00adzikom (Dj 2,7-8). U sredi\u0161tu duhov\u00adskog izvje\u0161taja je Petrova propovijed u kojoj je Petar citirao (Dj 2,17-18) starozavjetnu najavu proroka Joela o izlijevanju Duha Bo\u017ejega na sve \u010dla\u00adnove Bo\u017ejeg naroda (JI 3,1-2). Zajed\u00adnica onih koji vjeruju u Krista postala je mjesto nazo\u010dnosti Bo\u017ejeg Duha, a Duh Sveti se o\u010ditovao kao snaga ko\u00adhezije, kao snaga koja nadilazi razlike i stvara zajednicu vjernika \u2013 Crkvu. Trajnost novonastale kr\u0161\u0107anske za\u00adjednice utemeljena je upravo na traj\u00adnoj nazo\u010dnosti Duha Svetoga.<\/p>\n

     Nazo\u010dnost Duha Svetoga trajno je obilje\u017eje Crkve sve do Kristova po\u00adnovnog dolaska (Dj 2,20). Duh Sveti je pratio misijsko djelovanje Filipa i Petra (Dj 8,29.39; 11,12), i posebno Pavlova misijska putovanja (13,1-4; 16,6-7; 20,22-23; 21,11). Isti Duh su\u00addjelovao je u dono\u0161enju odluka rane Crkve, kao \u0161to je tzv. \u201capostolski de\u00adkret\u201d (Dj 15,28) i nazo\u010dan je pri po\u00adstavljanju starje\u0161ina kr\u0161\u0107anskih za\u00adjednica <\/em><\/strong>(Dj 20,28).<\/p>\n

     Misijsko djelovanje Crkve traj\u00adno je povezano sa stvarno\u0161\u0107u Duha Svetoga, kao \u0161to to ustvr\u0111uje za\u00adpovijed Uskrsloga Isusa na kraju Matejeva evan\u0111elja: \u201cPo\u0111ite dakle i u\u010dinite mojim u\u010denicima sve na\u00adrode krste\u0107i ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga\u201d (Mt 28,19). U do\u00adga\u0111aju kr\u0161tenja kr\u0161tenici stupaju u zajedni\u0161tvo s Duhom Svetim i u za\u00adjedni\u0161tvo s Ocem i Sinom.<\/p>\n

Odnos izme\u0111u<\/strong> starozavjetnog Duha Bo\u017ejega i<\/strong> novozavjetnoga Duha Svetoga<\/strong><\/p>\n

         Uz neosporno postojanje kontinui\u00adteta izme\u0111u starozavjetnog i novoza- vjetnog govora o bo\u017eanskom Duhu, ipak postoje i razlike izme\u0111u Duha Bo\u017ejega u Starome zavjetu i Duha Svetoga u Novom zavjetu. Ovaj od\u00adnos izme\u0111u starozavjetnog Duha Bo\u017ejega i novozavjetnoga Duha Sve\u00adtoga mo\u017ee se opisati uz pomo\u0107 ana\u00adlogije. Naime, kao \u0161to na kristolo\u0161koj razini, postoji kontinuitet, ali i apso\u00adlutna novost izme\u0111u starozavjetnih mesijanskih najava i njihovih novo- zavjetnih ispunjenja, tako sli\u010dno, na pneumatolo\u0161koj razini postoji konti\u00adnuitet, ali i apsolutna novost izme\u0111u Staroga i Novoga zavjeta. U tom smi\u00adslu starozavjetni govor o Duhu Bo\u017e\u00adjemu je priprava i najava za novozavjetno izlijevanje i puno o\u010ditovanje Duha Svetoga.<\/p>\n

     O kakvom je kontinuitetu rije\u010d i o kakvoj je novosti to poja\u0161njava Poslanica Hebrejima koja ustvr\u0111uje da je isti Bog govorio neko\u0107, i da isti Bog govori sada, ali da je bitno dru\u00adga\u010diji na\u010din Bo\u017ejeg govora neko\u0107 i sada. Sada na kraju vremena, Bog je progovorio po Isusu Kristu, svome Sinu (Heb 1,1). Parafraziranjem ove tvrdnje Poslanice Hebrejima i pri\u00admjenom te tvrdnje na govor o Duhu Svetome, mo\u017ee se re\u0107i da je isti Bo\u017eji Duh na djelu i u Starom i u Novom zavjetu, ali je druga\u010diji na\u010din kako se taj Duh Bo\u017eji o\u010ditovao neko\u0107 u Starome i kako se o\u010dituje sada u No\u00advome zavjetu. Neko\u0107 se Duh Bo\u017eji o\u010ditovao po odabranim Bo\u017ejim lju\u00addima, a sada se o\u010dituje po Isusu Kri\u00adstu, Sinu Bo\u017ejemu.<\/p>\n

Prema tome, nenadma\u0161na pneuma- teolo\u0161ka novost Novoga zavjeta proi\u00adzlazi iz punine Bo\u017eje objave u Kristu. Kristovo obe\u0107anje \u201cParakleta\u201d – Duha Branitelja, jamstvo je trajne i univer\u00adzalne nazo\u010dnosti Duha Svetoga kao temelja na kojem po\u010diva i iz kojeg izvire novost Bo\u017ejeg naroda – Crkve.<\/p>\n

Anto POPOVI\u0106<\/em><\/p>\n

 <\/h3>\n

DAR MUDROSTI<\/strong><\/h3>\n

 <\/strong>Kruna svih darova<\/em><\/strong>[2]<\/em><\/strong><\/a><\/h2>\n

 <\/strong>Mogu\u0107nost da se istinu spozna u njezinoj razlo\u017enosti, <\/em><\/strong><\/p>\n

logi\u010dnosti, tako da nam ni\u0161ta ne mo\u017ee poljuljati prianjanje <\/em><\/strong><\/p>\n

uz istinu, jest plod dara razum<\/em><\/strong><\/p>\n

 <\/em><\/strong><\/p>\n

    Posljednji od sedam darova Duha Svetoga jest dar mudrosti. Taj je dar, ka\u017ee pobo\u017eni francuski bi\u00adskup Jean-Joseph Gaume u svojoj knjizi o Duhu Svetomu, kruna svih drugih darova. Dar mudrosti po nje\u00admu, u sebi donekle sadr\u017ei sve druge darove i sve ih usavr\u0161uje. Nama se, me\u0111utim, \u010dini kao da je dar mudrosti najni\u017ei od svih, jer ga prorok Izaija navodi na prvom mjestu: \u201cAli \u0107e izi\u0107i mladica iz Ji\u0161ajeva izdanka; izdanak izlazi iz njegova korijena. Na njemu \u0107e po\u010divati duh mudrosti i razuma, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjega\u201d (usp. Iz 11,1-3). Treba, me\u0111utim, znati da prorok ta\u00adkore\u0107i gleda \u201codozgor\u201d, iz Bo\u017eje per\u00adspektive, pa se nama \u010dini kao da je dar mudrosti na prvom odnosno na naj\u00adni\u017eem mjestu. Kada naprotiv gleda\u00admo \u201codozdol\u201d, tj. iz na\u0161e ljudske per\u00adspektive, vidimo da je dar mudrosti na posljednjem, tj. najvi\u0161em mjestu. Tako nam ovo proro\u010danstvo proroka Izaije, veli Dionizije Kartuzijanac, ne daje samo broj darova Duha Svetoga, nego ujedno i njihov redoslijed. Na\u00addalje isti pisac ka\u017ee: \u201cDaru mudrosti je dodijeljeno najvi\u0161e mjesto od svih, a daru straha Gospodnjega najni\u017ee od svih. \u0160to je neki dar bli\u017ee vrhov\u00adnom daru mudrosti, to je savr\u0161eniji. Kao \u0161to je ljubav majka i kruna svih krjeposti, tako je mudrost majka i cilj svih darova Duha Svetoga.\u201d<\/p>\n

     Da bismo \u0161to bolje razumjeli ovaj dar Duha Svetoga potrebno je razli\u00adkovati jo\u0161 neke stvari. Bog je \u010dovje\u00adka obdario dvjema temeljnim silama ili sposobnostima: voljom i umom. Kako su darovi Duha Svetoga dani za usavr\u0161avanje ljudskog bi\u0107a u du\u00adhovnom smislu, tako su jedni darovi dani da usavr\u0161avaju \u010dovjekovu volju, a drugi da usavr\u0161avaju \u010dovjekov um. I to je zaista i potrebno, budu\u0107i da su upravo te dvije temeljne snage u \u010do\u00advjeku izrazito jako pogo\u0111ene poslje\u00addicama isto\u010dnoga grijeha. Tri dara Duha Svetoga potpoma\u017eu i usavr\u0161a\u00advaju \u010dovjekovu volju i njegov afektivni (emocionalni) svijet: strah Gos\u00adpodnji, pobo\u017enost i jakost, dok ostala \u010detiri dara usavr\u0161avaju na\u0161e umne sposobnosti: savjet, znanje, razum i mudrost.<\/em><\/strong><\/p>\n

     \u010covjek se od svih darova Duha Svetoga najte\u017ee poistovje\u0107uje upravo s darom mudrosti, jer je taj dar \u010dovje\u00adku najneshvatljiviji.<\/em><\/strong> Zato \u0107u se ovdje poradi \u0161to boljeg razumijevanja ovog izvrsnog dara poslu\u017eiti jo\u0161 nekim vrlo va\u017enim razlikovanjima koja nam nudi sveti Ljudevit Marija Grignion Montfortski. U svojoj raspravi Ljubav pre\u00adma vje\u010dnoj mudrosti sv. Ljudevit ka\u017ee da postoje razli\u010dite vrste mudrosti. Mudrost se po njemu ponajprije ra\u00adzlikuje na istinsku ili pravu mudrost i na la\u017enu ili krivu mudrost. Istinska mudrost je radovanje nad istinom bez ikakve primjese la\u017ei i prijetvornosti, dok je la\u017ena mudrost radovanje nad la\u017ei koja se pretvara da je istina. Ta la\u017ena mudrost je svjetovna mudrost protiv koje je govorio ve\u0107 apostol Pavao (usp. 1 Kor 3), a koju apostol Jakov dijeli na tri vrste: \u201cSapientiaterrena, animais, diabolica\u201d (mu\u00addrost zemaljska, tjelesna i \u0111avolska; usp. 1 Jak 3,15). Nadalje nam Montfort ka\u017ee da se istinska i prava mudrost dijeli na naravnu i nadnaravnu. Naravna mudrost je izvrsno pozna\u00advanje naravnih stvarnosti u njihovim posljednjim uzrocima, a nadnaravna mudrost je spoznavanje nadnarav\u00adnih i bo\u017eanskih stvarnosti u njihovu iskonskom uzroku. Nadalje, nad\u00adnaravna se mudrost grana opet u dvije skupine: a) bitnu (substancijalnu) inestvorenu i b) nebitnu (akcidencijalnu) ili stvorenu. Bitna ili nestvorena nadnaravna mudrost je vje\u010dna Mudrost u vje\u010dnosti ili Isus Krist u vremenu. Akcidencijalna ili stvorena nadnaravna mudrost je mudrost koju nazivamo darom Duha Svetoga o ko\u00adjoj mi ovdje raspravljamo.<\/p>\n

     Istina, ovo sve zvu\u010di vrlo kompli\u00adcirano, ali sam upravo zbog toga i stavio sva ova te\u0161ka teolo\u0161ka razli\u00adkovanja, kako bih \u0161to bolje pokazao za\u0161to se tako te\u0161ko upravo s ovim najizvrsnijim darom Duha Svetoga poistovje\u0107ujemo jer ga najmanje i najte\u017ee shva\u0107amo. Smatram da bi\u00adsmo danas ponovno trebali otkriti upravo ovaj lijepi i najvi\u0161i dar Duha Svetoga. Mnoge svetopisamske knji\u00adge (Mudre izreke, Job, Propovjednik, Pjesma nad pjesmama, Sirah, Knjiga mudrosti, Psalmi) se u cijelosti ubra\u00adjaju u mudrosnu literaturu. A kako ih razumjeti bez dara mudrosti?<\/p>\n

     Sada \u0107u stvari malo pojednosta\u00adviti. Rekli smo uvodno da dar mu\u00addrosti, znanja, razuma i savjeta pot\u00adpoma\u017ee i usavr\u0161ava \u010dovjekove umne sposobnosti. Ali svaki od ovih darova na svoj na\u010din pot\u00adpoma\u017ee i usavr\u0161uje na\u0161e umne spo\u00adsobnosti. Tako nam dar znanja daje istinu spoznati preko tzv. drugotnih uzroka: preko vanjskih djela Bo\u017ejih (stvorenog svijeta), u utjelovljenju Isusa Krista, u Bo\u017ejem providonosnom upravljanju svijetom i ljud\u00adskim \u017eivotom, u otajstvu spasenja i otkupljenja na\u0161ega i sli\u010dnome. Istinu pak spoznati u njezinoj razlo\u017enosti, logi\u010dnosti \u2013 tako da nam ni\u0161ta ne mo\u017ee poljuljati prianjanje uz istinu \u2013jest plod dara razuma. Jedna od te\u00ad\u017eih stvari u \u010dovjekovu prakti\u010dnom i svakodnevnom \u017eivotu svakako jest istinu primijeniti na pojedina\u010dne \u017ei\u00advotne situacije, a u tome nam poma\u017ee dar savjeta.<\/p>\n

     Postoji najzad jo\u0161 jedan, kudika\u00admo savr\u0161eniji na\u010din da se spozna bo\u00ad\u017eansku istinu u njezinim prvotnimuzrocima, tj. u njezinim najskrive\u00adnijim dubinama. Taj na\u010din spozna\u00advanja je bo\u017eanski na\u010din, jer nam daje sve stvarnosti gledati iz Boga i u Bogu i jo\u0161 k tomu ih promatrati neizmjer\u00adnom ljubavlju i sa slatko\u0107om uz njih prianjati. Takva spoznaja je djelo dara mudrosti. Tko posjeduje ovaj dar, taj u Duhu Svetomu sve promatra, a \u201cDuh sve proni\u010de, pa i dubine Bo\u017eje\u201d (1 Kor 2,10). Taj se tako malo poznati dar Duha Svetoga o\u010dituje na mnogo\u00advrsne na\u010dine. Sveti Lovro Brindi\u0161ki je savr\u0161eno poznavao jedan od jezika na kojemu je Sveto pisma najranije prevedeno: kaldejski jezik. Svi njego\u00advi \u017eivotopisci nagla\u0161avaju kako ga on nije imao priliku nigdje u\u010diti, jer ga se u to vrijeme nije nigdje predavalo. To pak zna\u010di da mu je Duh Sveti dao tzv. uliveno poznavanje tog drevnog jezika, ulio mu je, mogli bismo tako re\u0107i, poznavanje cijelog jednog jezika bez ikakvog studija kako bi \u0161to bolje protuma\u010dio Sveto pismo.<\/p>\n

     Rekli smo tako\u0111er da dar mudro\u00adsti upotpunjuje i usavr\u0161ava sve druge darove. Tako na primjer dar mudro\u00adsti darovima pobo\u017enosti i jakosti daje snagu, ljepotu, \u0161irinu i postojanost. Va\u017enost ovog dara se vidi i iz jo\u0161 ne\u00adkih \u010dinjenica koje nagla\u0161ava u\u010deni kardinal Henry Edward Manning, koji tvrdi da su praznovjerje i fana\u00adtizam oblici vjere bez mudrosti; preuzetnost i zdvajanje (o\u010dajavanje) su oblici nade bez mudrosti, a prevelika pravi\u010dnost i pomama za \u010dudesima i senzacijama jesu oblici ljubavi bez mudrosti. Mudrost daje svakoj krjeposti pravu mjeru te bo\u017eanske krjeposti \u010dini odmjerenima.<\/p>\n

     Za kraj bih jo\u0161 istaknuo dvije osnovne zna\u010dajke dara mudrosti. Mudrost kao dar Duha Svetoga (ne mudrost kao krjepost) \u010dovjekovoj du\u0161i i svim njezinim sposobnostima (volji, umu,…) daje ulivenu bo\u017ean\u00adsku svjetlost koja omogu\u0107uje jednu stvar koja nam je danas prijeko po\u00adtrebna, a to je ispravno razlikovanje duhova. To je dar po kojemu s pot\u00adpunom jasno\u0107om raspoznajemo je li netko ili ne\u0161to od Duha Bo\u017ejega ili od zloduha. Druga va\u017ena zna\u010dajka dara mudrosti je ljubav prema svemu \u0161to je od Boga. Dionizije Kartuzijanac i sveti Robert Belarmin su tvrdili da latinska rije\u010d za mudrosti \u201csapientia\u201d dolazi od rije\u010di \u201csapor\u201d \u0161to zna\u010di ku\u0161anje, ukus ili slatko\u0107a. Odatle po\u00adstaje razumljivo za\u0161to su sveci nala\u00adzili slatko\u0107u i radost u svemu onomu \u0161to je nama prosje\u010dnim kr\u0161\u0107anima tako gorko i odvratno i od \u010dega bje\u00ad\u017eimo: odricanje, prihva\u0107anje kri\u017ea sa zahvalno\u0161\u0107u, molitva, post, samoza\u00adborav i pokora.<\/p>\n

     Dar straha Gospodnjega je dar djece Bo\u017eje; dar pobo\u017enosti je dar si\u00adnova Bo\u017ejih; dar jakosti je dar boraca Kristovih, dar ispovjedalaca, mu\u010deni\u00adka i djevica; dar znanja je dar u\u010denika Kristovih; dar savjeta je dar pastira stada Gospodnjega; dar razuma je dar crkvenih nau\u010ditelja, a dar mudrosti je dar svih svetaca. U Vjerovanju vjerom priznajemo da vjerujemo u zajedni\u0161\u00adtvo svetih. Molimo stoga svete da nam izmole sedam darova Duha Svetoga, a osobito dar mudrosti!<\/p>\n

Jer mudrost je vrednija od biserja i nikakve se <\/em><\/strong>dragocjenosti ne mogu usporediti s njom.<\/em><\/strong><\/p>\n

Izr 8,11<\/em><\/p>\n

 <\/em><\/p>\n

 <\/em><\/p>\n

 <\/em><\/p>\n

DAR RAZUMA<\/strong> <\/strong><\/h3>\n

Do tajne Boga \u010dovjeka, \u017eivota i spasenja<\/strong>[3]<\/strong><\/a><\/h2>\n

 Dar razuma je uliveni dar Duha Svetoga <\/em><\/strong><\/p>\n

koji se daje na\u0161em umu kako bismo <\/em><\/strong><\/p>\n

objavljene istine vjere mogli shvatiti <\/em><\/strong><\/p>\n

u njihovoj jednostavnosti i dubini.<\/em><\/strong><\/p>\n

Dar razuma daje nam uvid <\/em><\/strong><\/p>\n

u zna\u010denje onoga \u0161to vjerujemo<\/em><\/strong><\/p>\n

         Tko god je kod nas polazio prvopri\u010desni\u010dki vjeronauk zacijelo se sje\u0107a kako je pred sve\u0107enikom, me\u0111u brojnim ostalim molitvicama i sa\u017eetcima iz crkvenog nauka, morao naizust znati i ovih sedam darova Duha Svetoga. Nalazili su se otisnuti masnim slovima u prvom dijelu Biserja sv. Ante, tamo negdje nakon naslova, vjerojatno kao i da\u00adnas Molitve koje mora znati svaki kr\u0161\u0107anin.<\/p>\n

     Ve\u0107ina djece zapinjala je na nji\u00adma i lomila jezike dok je po prvi put u \u017eivotu izgovarala nepoznate, daleke pojmove kakvi su mudrost, razum, savjet, jakost, znanje, pobo\u017enost i strah Bo\u017eji. Djeca su se razli\u00adkovala samo po tome koja \u0107e prije, a koja kasnije nabubati ove pojmo\u00adve. Iskreno govore\u0107i, a uz sve du\u017eno po\u0161tovanje prema pokojnim sve\u0107e\u00adnicima fra Miji Mrlji\u0107u (1939-2011)i fra Berislavu Kalfi\u0107u (1927-2012) koji su te 1977. u \u017eupi Kraljeva Sutjeska (selo \u010cati\u0107i) pripremali djecu za prvu pri\u010dest \u2013 mi djeca pojma s pojmom nismo mogli imati \u0161to bi to bili ti darovi. Svojim ograni\u010denim spoznajnim mo\u0107ima devetogodi\u0161njaka ili desetogodi\u0161njaka naprezali smo se tek da ih pove\u017eemo s Duhom Svetim. Duh Sveti je bio Bog \u0161to smo opet znali iz onih \u0161est glavnih istina na\u0161e vjere – Samo je jedan Bog, a tri su bo\u017eanske Osobe – Otac, Sin i Duh Sveti. Otprilike to je bio – kapak.<\/p>\n

     Kod vjeronauka za krizmu, s 14 i 15 godina stvari su se koliko-toliko popravile. Dje\u010dji um bio je sada sposobniji da ove darove pove\u017ee s ne\u010dim bo\u017eanskim \u0161to Bog besplatno \u0161alje s neba u \u010distu du\u0161u u trenutku svete krizme. Kako nas je \u017eupnik vl\u010d. Stjepan Bu\u010dek cijelo prolje\u0107e i do po\u00ad\u010detka srpnja pripremao uz pomo\u0107 nezaboravnog katekizma Snagom Duha na kojemu su nara\u0161taji odgoje\u00adni, mogli smo ve\u0107 biti u stanju uo\u010diti vezu izme\u0111u darova Duha koje \u0107emo primiti na na\u0161oj krizmi s doga\u0111ajem silaska Duha Svetoga na Isusove apo\u00adstole. (Na stranu \u0161to te 1983. u Sla\u00advoniji nisam uspio po prvi put u\u017eivo vidjeti biskupa koji je zbog zauze\u0107a poslao nekog svog sve\u0107enika koji je, u mno\u0161tvu druge djece, meni i \u010dak trojici moje bra\u0107e istog dana podije\u00adlio ovaj sakrament.) Silazak plamenih jezika, dakako, nitko nije vidio, no upamtio sam \u017eupnikove rije\u010di da \u0107e nam ovi darovi pomo\u0107i da svoju vjeru ne zatajimo. U vremenu kada se od pravih vjernika tra\u017eilo da ima\u00adju petlju i plivaju protiv struje, od odlaska na mise i vjen\u010danja u crkvi, ki\u0107enja bora, do slavljenja i \u010destitanja Bo\u017ei\u0107a u javnosti, slanja djece na vje\u00adronauk, bilo je to sna\u017eno obe\u0107anje. Ono je obe\u0107avalo da \u0107e biti mogu\u0107e vjeru o\u010duvati u jednom za nju ipak nepovoljnom okru\u017eenju. (A kada je to vjeru lako o\u010duvati?)<\/p>\n

     No, ni tada u teoriji nismo mogli puno znati \u0161to koji dar Duha Svetoga to\u010dno nosi. \u0160tovi\u0161e, mali je broj kr\u0161\u00ad\u0107ana koji bi poneku re\u010denicu mogli re\u0107i o ovim darovima. Kao i puno toga iz na\u0161e katoli\u010dke vjere, i ovo kod ve\u0107ine ostane na onoj \u0161turoj katekizamskoj razini napamet nau\u010denog ili odavno zaboravljenog.<\/p>\n

     Pobolj\u0161ati samog sebe? Sto da ne, ali kako?<\/strong><\/p>\n

         Tko ipak iskreno baci pogled na go\u00addine nakon krizme, ne mo\u017ee ne pri\u00admjetiti kako je u nekim trenutcima ili odlukama odlu\u010divao i \u010dinio ono \u0161to je bilo pred Bogom ispravno i dobro makar je bilo zahtjevnije, te\u017ee pa i opasnije. Nerijetko je to bilo ne\u0161to ja\u010de od nas. Kao da je iz nas progo\u00advarala neka nadnaravna sila pa smo postupali upravo kako je trebalo. U nekim pak drugim okolnostima smo podbacili. \u010cinili smo i birali ne\u0161to \u0161to nismo trebali, smjeli, ne\u0161to \u0161to kr\u0161\u0107ani ne \u010dine, \u0161to se protivi Duhu Bo\u017ejem.<\/p>\n

     Svi ti darovi Duha Svetoga, kako \u0107emo i na\u0107i u katoli\u010dkom nauku, za\u00adista jesu trajne, nadnaravne kvalitete u nama koje nisu na\u0161e nego su od Boga. One slu\u017ee na\u0161em osobnom po\u00adsve\u0107ivanju tako \u0161to nas otvaraju poti\u00adcajima Duha Bo\u017ejega i \u010dine pozorni\u00adma na ono \u0161to Bog govori. One nam poma\u017eu da sura\u0111ujemo s milo\u0161\u0107u Bo\u017ejom te da volimo i ho\u0107emo ono \u0161to Bog ho\u0107e.<\/p>\n

     Ako \u0107e ovo \u010ditati mladi i oni koji se koriste kompjutorskim programima i nije im strano preuzimanje progra\u00adma s mre\u017ee, mogli bismo re\u0107i da ovi darovi Bo\u017eji predstavljaju neku vrstu nadogradnje na\u0161eg osnovnog sustava. Oni donose pobolj\u0161anu bo\u017eansku ina\u00ad\u010dicu nas samih da bi na\u0161 sustav, tj. mi sami mogli djelovati kako Bog zapovijeda.<\/p>\n

     Godine 1980. ili 1981, ako se do\u00adbro sje\u0107am, u \u017eupi Kraljeva Sutjeska bila je najavljena krizma koju je zbog peripetija oko koju godinu ranije osnovane \u017eupe Haljinici biskup na\u00adpokon otkazao. Dok je sve\u0107enik na kraju mise objavljivao tu vijest, net\u00adko od nezadovoljnih vjernika s kora crkve u selu \u010cati\u0107i je dobacio: \u201cNi ne treba nam krizma!\u201d Kako god bilo, takav ogor\u010deni povik nezadovoljstva jednom odlukom nije mogao u\u010di\u00adniti ve\u0107u nepravdu darovima Duha Svetoga – koji su svakome prijeko potrebni, da bi pobolj\u0161ao sebe i bio kompatibilan s Bogom. To Duh Sveti jedino mo\u017ee napraviti i nitko vi\u0161e.<\/p>\n

     Dar kojim shva\u0107amo kako shva\u0107a Bog<\/strong><\/p>\n

         \u0160to se ti\u010de dara razuma, glavna teolo\u0161\u00adka odrednica govori nam da on poma\u017ee shvatiti vjerske istine onoliko koliko nam je potrebno. Radi se o ulive\u00adnom daru Duha Svetoga koji se daje na\u0161em umu kako bismo objavljene istine vjere mogli shvatiti u njihovoj jednostavnosti i dubini. Dar razuma daje nam uvid u zna\u010denje onoga \u0161to vjerujemo. Ne treba ga stoga poisto\u00advje\u0107ivati s vjerom koja je pristanak na\u0161eg uma na ono \u0161to je Bog objavio.<\/p>\n

     U onima koji su od Duha Bo\u017ejega primili ovaj dar on proizvodi tri glav\u00adna u\u010dinka. Prvo: osposobljava nas da proniknemo do same biti objavljenih istina vjere \u010dak i onda ako ih nikada ne\u0107emo do kraja razumjeti. Drugo: ovaj nas dar potvr\u0111uje u na\u0161em vje\u00adrovanju tako \u0161to nam daje veliku si\u00adgurnost u objavljenu rije\u010d Bo\u017eju. Tre\u00ad\u0107e: on nam poma\u017ee da zaklju\u010duju\u0107i iz objavljenih na\u010dela dolazimo do spo\u00adznaje brojnih istina.<\/p>\n

     Zvu\u010di slo\u017eeno? Pa, mo\u017eda nam upravo nedostaje dara o ko\u00adjemu govorimo. Pomo\u0107i \u0107e nam papa Franjo. Govore\u0107i o ovom daru u jed\u00adnoj katehezi koncem travnja 2014, za razum je rekao da tu nije rije\u010d o ljudskoj umnosti, odnosno o umnoj sposobnosti kojom mo\u017eemo biti vi\u0161e ili manje obdareni: \u201cRije\u010d je naprotiv o milosti koju samo Duh Sveti mo\u017ee uliti i koja osposobljava kr\u0161\u0107anina da se izdigne iznad vanjskog obli\u010dja stvarnosti i pronikne dubine Bo\u017e\u00adje misli i njegova nauma spasenja.\u201d Prema papinim rije\u010dima, taj dar nam poma\u017ee da stvari shva\u0107amo na na\u010din kako ih shva\u0107a Bog, da ih \u201c\u010ditamo iznutra\u201d, Bo\u017ejim umom, u njihovoj dubini, onako kako ih shva\u0107a Bog. U doti\u010dnom slu\u010daju to bi zna\u010dilo da nam taj dar poma\u017ee shvatiti Isuso\u00advo u\u010denje u evan\u0111elju, odnosno da u tim rije\u010dima otkrijemo dubinu Bo\u017e\u00adjih rije\u010di. Do dubine tih rije\u010di mo\u017ee se do\u0107i samo uz pomo\u0107 dara Duha Svetoga, naveo je papa.<\/p>\n

     Sli\u010dno i fra Franjo Mu\u0161ura (1918- 2007) u knjizi Vrijeme za Boga pod\u00adsje\u0107a da ovim darom Duha Svetoga prihva\u0107amo istine na\u0161e vjere i u njih se u\u017eivljavamo toliko koliko je po\u00adtrebno za spasenje: \u201cPomo\u0107u toga dara nalazimo u vjeri radost, mir i sre\u0107u. Darom razuma Duha Svetoga vjerujemo u Sveto pismo i u njego\u00advim rije\u010dima otkrivamo smisao koji nam je nekada, u prvom trenutku, sakriven. (…) Dar je razuma Duha Svetoga vidjeti u Svetome pismu Bo\u017eju poru\u00adku.\u201d Ovaj nam dar \u2013 dodaje Mu\u0161ura \u2013 poma\u017ee da onoliko koliko nam je po\u00adtrebno u\u0111emo u tajnu Boga i \u010dovjeka, tajnu \u017eivota i spasenja.<\/p>\n

     Mostarski biskup msgr. dr. Ratko Peri\u0107 u knjizi Naravni porivi i nadnaravni darovi ovaj dar razuma\/ razumnosti naziva krepo\u0161\u0107u koja se suprotstavlja i protivi lakomosti i rasko\u0161nosti. Dar razbora za njega je \u201cumna sposobnost koja nam kazuje \u0161to valja izabrati u svjet\u00adskom kaousu, da bismo mogli iza\u0107i na pravu stazu spasa\u201d. Svojstvo ili mo\u0107 razbo\u00adra podu\u010dava nas, naglasio je, \u201ckako \u0107emo svoje porive i \u017eelje ravnati po vje\u010dnome zakonu, staviti ih na pravo mjesto po Bo\u017ejoj zapovijedi\u201d. Ovaj dar Duha Svetoga, podsjetio je bi\u00adskup na rije\u010di teologa \u017divana Bezi\u0107a, olak\u0161ava nam da pravilno shvatimo svoj religiozni odnos prema Bogu te da na pravednosti temeljimo svoj od\u00adnos prema bli\u017enjemu.<\/p>\n

     Imamo li u vidu samo nekoliko spomenutih natuknica, lako uvi\u0111amo koliko je po\u0161teno zahvaliti Bogu za ovaj dragocjeni dar koji nam je Duh Sveti besplatno udijelio. Silno nam je, dakle, va\u017ean i prijeko potreban.<\/p>\n

 <\/p>\n

Tko stje\u010de razboritost, ljubi sebe, a tko \u010duva razum, nalazi sre\u0107u.<\/strong><\/p>\n

Izr 19,8<\/em><\/p>\n

 <\/strong> <\/strong><\/p>\n

DAR SAVJETA<\/strong><\/h3>\n

Savjet pro\u017eet Duhom Bo\u017ejim<\/strong>[4]<\/strong><\/a><\/h2>\n

Dobar savjet se mo\u017ee dobiti samo <\/em><\/strong><\/p>\n

od onoga pojedinca koji kod svakog odabira, <\/em><\/strong><\/p>\n

prihva\u0107anja i davanja savjeta uklju\u010duje i dobro drugoga<\/em><\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

         Govor o sedam darova Duha Svetoga ima svoje izvori\u0161te u Bibliji, u knjizi proroka Izaije (11,1-9). Ovaj poznati biblijski pro\u00adrok, koji \u010desto o\u0161tro kritizira stranmputice Izraela, skretanje s Jahvina puta, poku\u0161ava probuditi nadu kod naroda, nakon \u0161to su ga zadesile ve\u00adlike nevolje, uvjeravaju\u0107i ga da je Bog jo\u0161 uvijek s njim. Dokaz za to \u0107e biti pojava mladice (vo\u0111e) iz panja Ji\u0161ajeva, kojega \u0107e Jahve na poseban na\u010din obdariti, te \u0107e na njemu po\u010di\u00advati \u201cduh mudrosti i umnosti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjeg\u201d. Rezultat tih darova \u0107e biti apsolutna pravednost prosu\u0111i\u00advanja, koju ne\u0107e mo\u0107i ometati silnici i bezbo\u017enici. To \u0107e dovesti do takve skladnosti u prirodi, da \u0107e zavladati savr\u0161eni mir i su\u017eivot me\u0111u stvore\u00adnjima Bo\u017ejim: \u201cVuk \u0107e prebivati s janjetom, ris le\u017eati s kozli\u0107em, tele i lavi\u0107 zajedno \u0107e pasti, a djete\u0161ce njih \u0107e voditi. Krava i medvjedica zajedno \u0107e pasti, a mladun\u010dad njihova skupa \u0107e le\u017eati, lav \u0107e jesti slamu ko govedo. Nad rupom zmijinom igrat \u0107e se dojen\u010de, sisan\u010de \u0107e ruku zavla\u010diti u leglo guinje.\u201d<\/p>\n

     Matejev tekst (10,16-20) o Isuso\u00advom slanju dvanaestorice u\u010denika u svijet s ciljem navje\u0161tenja radosne vijesti, o tome kako dolaze nova, bo\u00adlja, pravednija vremena za potla\u010dene i obespravljene, aktivnija Bo\u017eja djelo\u00adtvornost u svijetu, isti\u010de na poseban na\u010din jedan od Bo\u017ejih darova – \u201cdar savjeta\u201d. O\u010dito su apostoli, priprosti ljudi, bez neke velike izobrazbe, ne\u00adnavikli velikim filozofskim diskusi\u00adjama i govorni\u0161tvu, bili u strahu od mogu\u0107ih napada i podvala neprijate\u00adlja evan\u0111elja. Isus ih poku\u0161ava oslo\u00adboditi straha, napominju\u0107i da ne\u0107e biti sami, jer \u0107e s njima uvijek biti Duh Bo\u017eji, koji \u0107e ih savjetovati u najizazovnijim trenucima. Pa i kad ih predaju neprijateljima, ne trebaju se previ\u0161e brinuti, jer \u0107e im Bog prite\u0107i u pomo\u0107 svojim savjetom: \u201cJer ne\u0107ete govoriti vi, nego \u0107e Duh Oca va\u0161ega govoriti preko vas.\u201d I sami apostoli \u0107e pridavati veliku va\u017enost daru savjeta (spiritusconsilii) u kr\u0161\u0107anskom \u017ei\u00advotu, koji je, kako \u010desto nagla\u0161avaju, uvijek povezan s prisutno\u0161\u0107u Duha Svetoga.<\/p>\n

     Apostol Pavao savjetuje \u010desto u svojim poslanicima, \u017eele\u0107i na taj na\u00ad\u010din uputiti kr\u0161\u0107ane na pravi put. Je\u00addan od najljep\u0161ih savjeta jest njegov \u201cHvalospjev ljubavi\u201d u Prvoj poslani\u00adci Korin\u0107anima, gdje jasno upozorava da je ljubav temelj kr\u0161\u0107anstva: \u201cKad bih ljudske i an\u0111eoske jezike govorio, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed \u0161to je\u010di ili cimbal \u0161to zve\u010di.\u201d U dalj\u00adnjem tekstu obrazla\u017ee svoje vi\u0111enje istinske, kr\u0161\u0107anske ljubavi: \u201cLjubav je strpljiva, ljubav je dobrostiva; lju\u00adbav ne zavidi, ne hvasta se, ne oholi se. Nije nepristojna, ne tra\u017ei svoje, ne razdra\u017euje se, zaboravlja i pra\u0161ta zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini.\u201d Pavao je jasno shvatio da dar savjeta ide zajedno s ljubavlju. Jer onaj tko savjetuje, mora prije svega ljubiti, \u017eeljeti drugome dobro. Savjet mora biti oslobo\u0111en svake bahatosti, poni\u017eavanja i iskori\u0161tavanja drugih osoba. Ovo je jako va\u017eno naglasiti danas, kad se na sve strane pojavljuju savjetnici (mediji, reklame, politi\u010dke manipulacije…), \u010diji je demago\u0161ki cilj vlastita korist, a ne dobro onoga ko\u00adjemu nudi savjet. Takvi savjeti vode u zabludu, kako se \u017eivot sastoji samo od trenuta\u010dnog i materijalnog. Mno\u00adgi mladi ljudi su izgubili orijentaciju u \u017eivotu vjeruju\u0107i povr\u0161nim savjeti\u00adma nedobronamjernih, uvjereni da ,se u \u017eivotu mora sve isprobati i po\u00adsjedovati.<\/p>\n

     Na\u0161 sekularizirani svijet moderne vapi za dobrim savjetima, koji bi mo\u00adgli pomo\u0107i u tra\u017eenju pravih \u017eivotnih putova, koji ne vode u stranputicu, nego na pravi put, koji ne razaraju nego usre\u0107uju. \u010covjek nije bio nika\u00adda u takvom isku\u0161enju kao \u0161to je da\u00adnas, jer su se, zahvaljuju\u0107i tehnologiji i napretku, pred njim otvorile velike mogu\u0107nosti realizacije, ali i otu\u0111enja. Ako se uspije otvoriti savjetu koji je pro\u017eet Duhom Bo\u017ejim, krenut \u0107e putem mira. Ali, ako prihvati \u201csavjet zla\u201d, pred njim bi se mogao otvoriti ponor apokalipti\u010dkih razmjera u koji se mo\u017ee strmoglaviti \u010ditav ljudski rod. Mnogo toga ovisi o tome \u010diji \u0107e savjet prevagnuti u budu\u0107nosti, onaj koji je pro\u017eet Duhom Svetim ili onaj koji manipulira i vodi u zabludu.<\/p>\n

     Na\u017ealost, ljudska povijest je bila \u010desto pro\u017eeta krivim savjetima, koji su vodili u ratove i mr\u017enju, umje\u00adsto mir i ljubav. Kr\u0161\u0107anstvo je u toj burnoj ljudskoj povijesti, pro\u017eeto Duhom Bo\u017ejim, ponudilo jedan od najljep\u0161ih savjeta, koje je \u010dovje\u010dan\u00adstvo iznjedrilo, pozivaju\u0107i svijet da prihvati \u010dinjenicu kako su svi ljudi pred Bogom jednaki, kao i to da tre\u00adba shvatiti da je Bo\u017eja ljubav otvore\u00adna prema svakom stvorenju. Da su se ta dva savjeta ostvarila, dana\u0161nji svijet bi izgledao sasvim druga\u010dije. Sli\u010dio bi puno vi\u0161e onom Izaijinom opisu apsolutnog mira i su\u017eivota u prirodi, nego dana\u0161njem stanju u ko\u00adjem vladaju mr\u017enja i ratovi, pohlepa i diskriminacija. Upravo takvo stanje upozorava danas na to da se \u010dovjek, iako je postigao velike uspjehe na tehnolo\u0161kom podru\u010dju, sve vi\u0161e uda\u00adljava od onog slikovitog rajskog opi\u00adsa nedu\u017enosti, kad je bio u skladnim odnosima sa svojim Stvoriteljem. Ovo upozorava i na to da se \u010dovjek, ako \u017eeli pre\u017eivjeti, mora otvoriti onim savjetima koji su pro\u017eeti Du\u00adhom Bo\u017ejim.<\/p>\n

     I dana\u0161nji \u010dovjek moderne bi mo\u00adgao puno nau\u010diti od biblijskih savje\u00adta, koji uvijek iznova upozoravaju \u010do\u00advjeka da se vrati u ono \u201crajsko stanje nedu\u017enosti\u201d, u kojem nije bilo otu\u00ad\u0111enja i udaljavanja od Boga. Uvijek kad bi Izrael krenuo krivim putem, pojavljivali su se proroci, nadahnuti Duhom Bo\u017ejim, koji su ga savjetovali i usmjeravali. I uvijek kad bi Izraelci poslu\u0161ali savjet, zavr\u0161ilo bi dobro za narod i pojedinca. Odbijanje savjeta zavr\u0161avalo je jo\u0161 tragi\u010dnijim stanjem. \u010citava Biblija nam govori o tom ljud\u00adskom isku\u0161enju da \u010duje glas Bo\u017ejeg savjeta ili da ga odbije. Po\u010dinje sliko\u00advitim opisom dileme Adama i Eve u raju, a zavr\u0161ava Isusovom ku\u0161njom da prihvati zlo ili da ga odbije. I jedna i druga odluka uklju\u010duju i sudbinu \u010dovje\u010danstva. Jer svaka ljudska od\u00adluka za savjet dobra ili zla uklju\u010duje indirektno i sudbinu \u010ditavog svijeta. U sli\u010dnoj situaciji se nalazi i dana\u0161\u00adnji \u010dovjek. Na\u0161 ljudski \u017eivot je tako usmjeren da se neprestano moramo odlu\u010divati za jedno ili drugo, da se moramo odlu\u010divati za \u017eivotni put. To je ujedno i potvrda ljudske slobode, koja istovremeno uklju\u010duje i odgo\u00advornost, i to ne samo za sebe, nego i za \u010ditavo \u010dovje\u010danstvo.<\/p>\n

     Svjestan slobode i odgovornosti za sebe i druge, pojedinac bi i danas morao dobro promisliti kakve savjete prihva\u0107a. Jer o savjetima ovise \u010desto na\u0161e odluke i \u017eivotni put. Kao \u0161to u \u017eivotu svi nisu dobri u\u010ditelji, tako svi ljudi nisu niti dobri savjetnici. Dobar savjet je uvijek vezan uz moralno po\u00adna\u0161anje. Onaj tko \u201csavjetom\u201d poti\u010de na mr\u017enju, diskriminaciju, rat, uni\u00ad\u0161tenje \u017eivota, ne mo\u017ee biti u skladu s op\u0107im eti\u010dkim na\u010delima, koja su uro\u0111ena svim ljudima. Savjeti koji nalaze uto\u010di\u0161te u okrilju Duha Sveto\u00adga imaju uvijek afirmativni karakter i vode k dobru pojedinca i \u010ditavog \u010dovje\u010danstva. A da bi \u010dovjek mogao primiti dobar savjet, ali i sam ga dati, sebi i drugima, mora se otvoriti dje\u00adlovanju Duha Svetoga, one pozitivne energije koja dolazi od Boga. Ovo je na poseban na\u010din nu\u017eno u vremeni\u00adma sumnji i dilema, velikih strahova i neizvjesnosti. U takvim trenucima je dobar savjet zlata vrijedan. A da bi savjet imao uspjeha, mora dolaziti iz skromna srca. Savjet ne smije nikada omalova\u017eiti, javno osramotiti, prezi\u00adrati ili diskriminirati. Tko savjetuje mora znati odabrati pravo vrijeme i mjesto, kao i na\u010din obra\u0107anja. Jer savjet bez ljubavi, koji podcjenjuje, mo\u017ee uroditi krivim plodovima.<\/p>\n

     Bog je osposobio \u010dovjeka razu\u00admom, daju\u0107i mu mo\u0107 prosu\u0111ivanja izme\u0111u dobra i zla, izme\u0111u pravog i pogre\u0161nog puta. Pa ipak, da bi ljud\u00adski razum mogao ispravno odlu\u010di\u00adti, \u010dovjek se mora posavjetovati i s onim eti\u010dkim normama, koje mu je Bog usadio u srce. Tek u kombina\u00adciji razuma i srca, uva\u017eavaju\u0107i op\u0107e prihva\u0107ene norme morala, mogu\u0107e je do\u0107i do pravog savjeta za vlastiti put. Bez te kombinacije bio bi razum, u duhu redukcionisti\u010dkog materija\u00adlizma, samo u slu\u017ebi ja\u010dega. \u010covjek ipak nije samo racionalno razvijeni primat, kako ka\u017ee filozof Markus Gabriel, nego ne\u0161to puno vi\u0161e, bi\u0107e koje treba u svaku odluku, svaki savjet, uklju\u010diti i ljubav, empatiju prema drugome, s kojim komunicira.<\/p>\n

Dobar savjet nije samo stvar ra\u00adzuma, nego i srca. Ima puno ljudi s velikom izobrazbom i razumskim mogu\u0107nostima, koji ne mogu pru\u017eiti savjet ni sebi niti drugima, jer su du\u00adhovno i moralno ostali na nivou ka\u00adrikature. Dobar savjet se mo\u017ee dobiti samo od onoga pojedinca koji kod svakog odabira, prihva\u0107anja i dava\u00adnja savjeta uklju\u010duje i dobro drugoga. Tek takav savjet se mo\u017ee povezati s izvorima sedam darova Duha Sveto\u00adga. U tom kontekstu dobro je podsje\u00adtiti na rije\u010di velikog anti\u010dkog filozofa Sokrata, kako je bolje trpjeti neprav\u00addu, nego je nanositi. Upravo dobar savjet, inspiriran darom Duha Sveto\u00adga, uklju\u010duje uvijek i dobro drugoga, oslobo\u0111en svake manipulacije i isko\u00adri\u0161tavanja.<\/p>\n

Luka MARKOVI\u0106<\/em><\/p>\n

 <\/em><\/strong><\/p>\n

DAR JAKOSTI<\/strong><\/h3>\n

 <\/strong>Snaga i mo\u0107 samoga Boga<\/strong>[5]<\/strong><\/a><\/h2>\n

Duh jakosti nam je potreban<\/em><\/strong><\/p>\n

kad se moramo oduprijeti napadima <\/em><\/strong><\/p>\n

miru sa svojom savje\u0161\u0107u <\/em><\/strong><\/p>\n

i na Isusovom putu ljubavi<\/em><\/strong><\/p>\n

         Pojam jakost dolazi od rije\u010di jak\/a, \u0161to zna\u010di biti velike snage i \u010dvrsti\u00adne, sna\u017enih du\u0161evnih svojstava: pouzdan, neslomljiv, nepokolebljiv i \u010dvrst. Latini su ovu krepost nazivali fortitudo, koja zna\u010di sustavnu snagu, da ono \u0161to spozna\u0161, u djelo provede\u0161.<\/p>\n

     Jakost kao dar Duha Svetog i kao moralna krepost jest snaga i mo\u0107 sa\u00admoga Boga koji djeluje u nama i po nama. Dar jakosti pru\u017ea nam snagu na putu svetosti, tako da kr\u0161\u0107anina ne mogu sprije\u010diti ni pote\u0161ko\u0107e, ni napasti, pa ni sama smrt na putu istinske svetosti. Taj dar daje pomo\u0107u podno\u0161enju bolova, bolesti, ku\u0161nja, progona i mu\u010deni\u0161tva.<\/p>\n

     Izraziti primjer hrabre i jake \u017eene u Bibliji je majka Makabejka koja je u jednome danu gledala smrt sed\u00admorice svojih hrabrih sinova, ali nije pokleknula u svojim vjerskim i mo\u00adralnim principima. U Novom zavjetu Isus je pokazao iznimnu jakost u ku\u0161\u00adnji u pustinji, postiv\u0161i \u010detrdeset dana i no\u0107i ne podlije\u017eu\u0107i ponudi Napa\u00adsnika i ne pokazuju\u0107i tjelesnu slabost.<\/p>\n

     Jakost kao moralna krepost i dar Duha Svetoga posebno nam je po\u00adtrebna za svakodnevni vjerni\u010dki \u017eivot kako bismo se oduprli napasti jako\u00adsti \u201cmo\u0107nika\u201d ovoga svijeta. Jakost je moralna krepost koja u pote\u0161ko\u0107a\u00adma osigurava \u010dvrsto\u0107u i postojanost u traganju za dobrom i smislom \u017ei\u00advota. Ona ja\u010da odluku da se \u010dovjek odupre napastima i svlada zapreke u moralnom \u017eivljenju. Krepost jakosti osposobljava nas pobijediti strah, \u010dak i smrt, te se odva\u017eno suo\u010diti s isku\u00ad\u0161enjima, pogibeljima i progonstvima.<\/em><\/strong> Ona daje hrabrost da se \u010dovjek odre\u00adkne i \u017ertvuje vlastiti \u017eivot kako bi obranio pravednu stvar i svoje uvje\u00adrenje.<\/p>\n

     U slavnoj povijesti spasenja ima\u00admo tolike mu\u010denike koji se nisu htjeli odre\u0107i svoje vjere, jer su imali duha jakosti i hrabrosti te su polo\u017eili vla\u00adstiti \u017eivot za svoja vjerska i moralna uvjerenja. S ponosom se sje\u0107amo sv. Maksimilijana Kolbea \u010dija je snaga i jakost duha bila tako velika da je u lo\u00adgoru smrti spremno ponudio svoj \u017ei\u00advot za \u017eivot druge osobe (oca brojne obitelji), i u isto vrijeme bio uvjeren da \u0107e tim \u010dinom pobijediti zlo i u\u0107i u obe\u0107ani vje\u010dni \u017eivot.<\/p>\n

     Duh jakosti se ne o\u010dituje samo u ekstremnim situacijama kada treba polo\u017eiti vlastiti \u017eivot kao \u0161to su to \u010dinili brojni kr\u0161\u0107anski mu\u010denici tije\u00adkom povijesti. Duh jakosti nam je po\u00adtreban u svakodnevnom nastojanju da ostanemo vjerni vlastitim na\u010deli\u00adma i uvjerenjima. Duh jakosti nam je potreban kad se moramo oduprije\u00adti napadima \u201csilnika\u201d ovoga svijeta kako bismo ostali u miru sa svojom savje\u0161\u0107u i na Isusovom putu ljubavi. Duha jakosti nam treba u trenutci\u00adma nerazumijevanja i neprijateljsta\u00adva na\u0161ih najbli\u017eih. Duha jakosti nam treba kako bismo se oduprli sklono\u00adstima na\u0161eg krhkog i slabog tijela.<\/p>\n

     Sveti Pavao u svojem promi\u0161ljanju o jakosti ka\u017ee kako upravo zato da se ne uzoholi zbog veli\u010dine primljenih objava, nosi u sebi \u201ctrn\u201d (2 Kor 12,7), jedno trpljenje, i moli Uskrsloga da ga oslobodi od an\u0111ela \u0161to mu ga je Zli poslao, od tog bolnog trna u tije\u00adlu. Triput je – ka\u017ee – molio Gospodi\u00adna da otkloni tu napast. I u toj situa\u00adciji prima odgovor na svoju pro\u0161nju. Gospodin mu upu\u0107uje jasne i umiruju\u0107e rije\u010di: \u201cDosta ti je moja milost, jer snaga se u slabosti usavr\u0161uje\u201d (2 Kor 12,9). U svojemu komentaru na ove rije\u010di koje je \u010duo, govori \u0161to uistinu zna\u010di biti navjestiteljem rado\u00adsne vijesti. \u201cNajradije \u0107u se, dakle, jo\u0161 vi\u0161e hvaliti svojim slabostima da se nastani u meni snaga Kristova. Zato u\u017eivam u slabostima, uvredama, po\u00adte\u0161ko\u0107ama, progonstvima, tjeskoba\u00adma poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak\u201d (2 Kor 12,9b-10).<\/p>\n

     Jakost je posebna kvaliteta srca. Ona izvire iz poznavanja samoga sebe, tj. da u dubini svojega srca zna\u00admo da ne\u0161to mo\u017eemo i trebamo \u010di\u00adniti. Jakost izvire iz svijesti da je Bog prisutan da nam pomogne i da mo\u00ad\u017eemo uvijek na njega ra\u010dunati. Jakost dolazi kada smo nesigurni i ranjivi.<\/p>\n

Bez ovakve jakosti \u010dinili bismo samo ono \u0161to nam se \u010dini lakim.<\/p>\n

     Jakost poma\u017ee da \u010dinimo i velike stvari. Ljubav nam daje duhovnu ja\u00adkost. Ona nas hrabri da \u010dinimo velika djela. Daje nam snage da \u010dinimo pra\u00adve stvari i ne dopustimo da nas strah zaustavi. Ljubav tjera svaki strah. Sv. Ivan ka\u017ee da \u201cstraha u ljubavi nema, nego savr\u0161ena ljubav izgoni strah\u201d (1 Iv 4,18). Povjerenje u Bo\u017eju ljubav nas, bez obzira na sve na\u0161e krhkosti i slabosti, hrabri i \u010dini otvo\u00adrenima za dar jakosti koji nam po\u00adma\u017ee u \u017eivotnim ku\u0161njama i \u010dini nas odva\u017enima suprotstaviti se razli\u010ditim \u201csnagatorima\u201d ovoga svijeta, zala\u017eu\u0107i se za istinu, pravednost i dostojanstvo svake osobe. Dar jakosti nam treba kako bismo odva\u017eno svjedo\u010dili svoju vjeru u svakodnevnom \u017eivotu ondje gdje se nalazimo.<\/p>\n

Ljubav koju dajemo bli\u017enjima i koju primamo od njih pribli\u017eava nas Bogu koji je ljubav i tako nas \u010dini otvorenima za djelovanje Duha Sve\u00adtoga i njegov dar jakosti. Jakost je dar<\/p>\n

Duha Svetoga kojega posebno pri\u00admamo u sakramentu sv. potvrde ili krizme, a za darove trebamo moliti i Bogu posebno zahvaljivati.<\/p>\n

Du\u0161e Sveti, do\u0111i sa svojim darom jakosti i oja\u010daj nas. Daruj nam jakost u pote\u0161ko\u0107ama i sumnjama na\u0161ih \u017ei\u00advotnih lutanja i stranputica, jer bez tebe smo izgubljeni i slabi.<\/p>\n

Fra Petar ANDRIJANI\u0106<\/em><\/p>\n

Najve\u0107a snaga kojom raspola\u017ee \u010dovje\u010danstvo jest nenasilje. <\/em><\/strong>Ono je ja\u010de i od najmo\u0107nijega razornog oru\u017eja \u0161to ga je stvorio ljudski um.<\/em><\/strong><\/p>\n

Mahatma Gandi<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

Snaga zna\u010di da nastavimo kada je sve lo\u0161e. To zna\u010di da nastavi\u0161 dalje kada je sve tako besmisleno da nema smisla \u017eivjeti dalje.<\/em><\/strong><\/p>\n

Charles Bukowski<\/em><\/p>\n

Prava snaga \u010dovjeka nije u nagonima ve\u0107 u nepokolebljivoj, <\/em><\/strong>spokojnoj te\u017enji prema dobru koje \u010dovjek odre\u0111uje u mislima, <\/em><\/strong>izra\u017eava u rije\u010dima i sprovodi u djelima.<\/em><\/strong><\/p>\n

Lav Nikolajevi\u0107 Tolstoj <\/em><\/p>\n

Volim one koji se smiju u problemima, koji iznalaze novu snagu <\/em><\/strong>u te\u0161ko\u0107ama te postaju jo\u0161 hrabriji.U takvim uvjetima uskogrudni posustaju, ali oni \u010dija su srca \u010dvrsta, \u010dija savjest opravdava njihova djela, <\/em><\/strong>spremni su slijediti svoje principe do smrti.<\/em><\/strong><\/p>\n

Leonardo da Vinci<\/em><\/p>\n

 <\/em><\/p>\n

 <\/em><\/p>\n

DAR ZNANJA<\/strong><\/h3>\n

 <\/strong>Dar <\/strong>koji rasvjetljuje du\u0161u<\/strong>[6]<\/strong><\/a><\/h2>\n

 <\/strong><\/p>\n

       Dar znanja rasvjetljuje du\u0161u tako da mo\u017ee upoznati ono ljudsko i o njemu dobro suditi ukoliko se odnosi na Boga i ukoliko je predmet vjere Nero-Burning Rom, program za snimanje podataka na CD i DVD, tj. za \u201cpr\u017eenje\u201d, dobio je ime po Luciju Domiciju Neronu, rimskom caru koji je spalio Rim 64. godine i zato optu\u017eio kr\u0161\u0107ane. Zna\u00adnje ili neznanje ovog podatka sigurno ne\u0107e utjecati na istoimeni program, on \u0107e i dalje obavljati svoju funkciju. Ovakav oblik znanja definiramo kao sustav ili logi\u010dki pregled \u010dinjenica koje je \u010dovjek usvojio i trajno zadr\u00ad\u017eao u svojoj svijesti. Znanje tako\u0111er \u010dine sve \u010dinjenice, informacije i vje\u00ad\u0161tine koje je osoba stekla iskustvom ili obrazovanjem. No je li to vrhunac znanja? Sokrat bi nije\u010dno odgovorio svojom poznatom tvrdnjom – znam da ni\u0161ta ne znam – najbolji rezultat filozofskog znanja je dovesti \u010dovjeka do te spoznaje! Njegov u\u010denik Platon ka\u017ee da je znanje opravdano istinito vjerovanje. Me\u0111utim na\u0161e razumijevanje obavijeno je tamom, \u010desto pod\u00adlije\u017ee iluzijama i bivamo stalno \u017ertva pogre\u0161ke, stoga je i Platonova misao relativna.<\/p>\n

     Kroz povijest mo\u017eemo nai\u0107i na mno\u0161tvo osoba koji su bili izuzetni znalci, ali im je nedostajala mudrost i svojim znanjem su vi\u0161e razorili ovaj svijet nego mu pomogli da napre\u00adduje. Bolje je doista biti neuk \u010dovjek koji slu\u017ei Bogu, nego ohol u\u010denjak koji istra\u017euje kretanje neba i pritom zanemaruje sebe (De imitatione Chri\u00adsti).Dar znanja uz mudrost, razum i savjet ubraja se u intelektualne daro\u00adve. Ali znanje i spoznaja koji dolaze od Duha Svetoga, nisu ograni\u010deni na ljudsko poznavanje stvari – kazao je papa Franjo u svojoj katehezi o Da\u00adrovima Duha Svetoga – to je jedan poseban dar koji nas, preko stvore\u00adnja, vodi uvi\u0111anju veli\u010danstvenosti i ljubavi Bo\u017eje (Mudr 13,1: \u201cPo naravi su glupi svi ljudi koji iz vidljivih lje\u00adpota ne mogu spoznati onoga koji jest, nisu kadri prepoznati umjetnika po djelima njegovim\u201d). Sveukupno na\u0161e znanje i na\u0161a te\u017enja za znanjem mora biti usmjerena spoznavanju Boga koji u sebi ima apsolutno zna\u00adnje. Dar znanja nam poma\u017ee istinu spoznavati i zbog toga, ako \u010dovjeko\u00adva te\u017enja za znanjem nije usmjerena prema tra\u017eenju istine koja je Bog, ono nam ni\u0161ta ne koristi: \u201cKada bih imao sve znanje a ljubavi ne bih imao bio bih ni\u0161ta\u201d (Kor 13,2). Kroz rije\u010d znanja, Duh Sveti \u010dini vjernika spo\u00adsobnim da izgovori djeli\u0107 od Bo\u017ejeg neograni\u010denog znanja i tuma\u010di tajne Bo\u017eje, iako \u0107e \u201cuvijek ostati nedo\u00adku\u010diva dubina kr\u0161\u0107anskih otajstava\u201d (\u017d. Bezi\u0107).<\/p>\n

U\u010dinci dara znanja<\/strong><\/p>\n

         Plodnost dara znanja o\u010dituje se po\u00adnajbolje u biblijskim tekstovima, po\u00adsebno u mudrosnoj literaturi. Znanje u tim tekstovima ima visoku vrijed\u00adnost (Izr 8,10: \u201cPrimajte radije moju pouku no srebro, i znanje po\u017eudnije od zlata\u201d).<\/p>\n

     \u010cisto srce, strah prema Bogu i znanje oplemenjuju \u010dovjeka i dono\u00adse mu spasenje (Izr 11,9: \u201cBezbo\u017enik ustima ubija svoga bli\u017enjeg, a pra\u00advednici se izbavljaju znanjem\u201d). Mu\u00addri Salomon tra\u017eio je od Boga da mu udjeli mudrost i znanje da bi mogao biti pravedan vladar (2 Ljet 1,10), me\u0111utim nakon grijeha, tj. kada je one\u010distio svoje srce, sve je izgubio. Dar znanja rasvjetljuje du\u0161u tako da mo\u017ee upoznati ono ljudsko i o nje\u00admu dobro suditi ukoliko se odnosi na Boga i ukoliko je predmet vjere. Dar znanja poma\u017ee daru razuma otkriti i spoznati tamne istine, a daru mudro\u00adsti posjedovati ih. I jednim i drugim darom upoznajemo Boga i stvore\u00adnja. Ali ako spoznajemo Boga preko stvorenja i uzdignemo se spoznajom drugih uzroka do prvog uzroka, to je \u010din znanja. Znanjem spoznajemo stanje na\u0161e du\u0161e, na\u0161e nutarnje \u010dine, tajne pokrete srca njihovu narav, do\u00adbrotu, zlo\u0107u, uzroke, izvore, ciljeve i nakane, u\u010dinke i posljedice, zaslugu i kaznu (Louis Lallemant, Doctrine spirituelle).<\/p>\n

     Mons. Jean-Joseph Gaume (1802- 1879), u svom djelu o darovima Duha Svetoga (Trait\u00e9 du Saint-Esprit)na\u00advodi tri u\u010dinka dara znanja. Prvi u\u010di\u00adnak tog dara usavr\u0161ava rasu\u0111ivanje i \u010dini da s lako\u0107om odijelimo dobro i zlo. On ka\u017ee kako inteligencija ne\u00advjernika mo\u017ee biti vrlo visoka, ali usmjerena k zabludi. Intelektualac bez dara znanja ima parcijalni uvid u stvari, povr\u0161an i nikada do kraja dore\u010den. Drugi u\u010dinak dara znanja o\u010dituje se u djelovanju na volju koja usmjerava svoje akte prema svjetlu razumijevanja. Znanje poti\u010de voljni element na djelovanje. I tre\u0107i u\u010dinak dara znanja upotpunjuje dru\u0161tvene znanosti, usmjerava ih, oplo\u0111uje, oplemenjuje i afirmira. Gaume je mi\u00ad\u0161ljenja da je teologija jedina znanost (budu\u0107i da je znanost o Bogu koji sve zna) koja sadr\u017ei i obuhva\u0107a sve zna\u00adnosti i klicu istine, kao \u0161to je Bog oce\u00adan koji sadr\u017ei i obuhva\u0107a sve stvari.<\/p>\n

Znanje svetaca(sapientia sanctorum)<\/strong><\/p>\n

         Sveci su osobe koje su obilovale da\u00adrovima Duha Svetoga. Oni su svoj \u017eivot usmjeravali prema nebu, tako su crpili znanje iz Kristova Duha. Su- obli\u010davaju\u0107i se s Isusom, participirali su na Bo\u017ejem sveznanju. Tradicija Crkve podijelila je znanje na tri obli\u00adka. Prvi i najsavr\u0161eniji oblik znanja je znanje bla\u017eenih \u0161to izvire iz gledanja Boga. Sv. Toma smatra da prirodi du\u0161e pripada neko znanje, a budu\u0107i da je Krist imao najsavr\u0161eniju du\u0161u, imao je i najsavr\u0161enije znanje, ali ne i apsolutno koje pripada samom Stvo\u00adritelju, \u0161to potkrjepljuje citatom o Isusovom neznanju o svr\u0161etku svijeta (Mt 24,36). Ovu vrstu znanja imaju i an\u0111eli, me\u0111utim nesavr\u0161enije. Drugi oblik znanja je uliveno znanje koje su imali pojedini sveci poput Katarine Sijenske. Svetica s navr\u0161enih \u0161est go\u00addina do\u017eivljava prvo od svojih vi\u0111e\u00adnja, koja \u0107e joj poslije postati gotovo svakodnevicom. Svom je ispovjedni\u00adku rekla da je ve\u0107 od te dobi po\u010dela stjecati (uliveno) znanje o bo\u017eanskim stvarima.<\/p>\n

     I kona\u010dno, ste\u010deno i iskustveno znanje koje dolazi iz prou\u010davanja i traganja za istinom. Sveti nau\u010ditelj tvrdi da najve\u0107a mudrost dolazi iz prou\u010davanja vjere i da je to najugod\u00adniji napor (SummaContraGentiles). Ali da taj napor ne u\u017eiva uvijek svoj plod, vidimo i iz primjera svetoga Vinka Fererskog: kada je trebao pro\u00adpovijedati pred jednim vladarom, mislio je da mu vi\u0161e treba ljudskoga znanja i posebno se posvetio pripra\u00advi govora, ali ni vladar ni slu\u0161atelji nisu bili zadovoljni ovim govorom kao onim \u0161to ga je sutradan izrekao po nadahnu\u0107u Bo\u017ejega duha. Oni mu ukaza\u0161e na razliku izme\u0111u ta dva govora: \u201cTo je zato jer je ju\u010der pro\u00adpovijedao brat Vincencije, a danas je to bio Sveti Duh\u201d (Louis Lallemant).<\/p>\n

     Lallemant tvrdi da \u010dista du\u0161a vi\u0161e mo\u017ee nau\u010diti po ulivenoj milosti za mjesec dana negoli trude\u0107i se i u\u010de\u0107i godinama. Zbog toga kr\u0161\u0107anin treba te\u017eiti \u010disto\u0107i srca jer ona rasvjetljuje razum i upravlja ga istinskoj spozna\u00adji. Premda nam se \u010dini da je svecima ovakvo znanje bez truda palo s neba, to nije tako. Oni su itekako razma\u00adtraju\u0107i o Rije\u010di Bo\u017ejoj i prou\u010davaju\u0107i svete tajne do\u0161li do milosti ovakvog znanja. Pa tako nabrajaju nekoliko grijeha protivnih znanju, s kojima su se i sami suo\u010davali. Jedan od takvih grijeha je neznanje – nemogu\u0107nost upravljanja sobom i drugima i su\u00adprotno tome grijeh pretjerane znati\u00ad\u017eelje (De imitatione Christi).<\/p>\n

Va\u017enost u\u010denja i dar znanja<\/strong><\/p>\n

Znati mnoge stvari ne zna\u010di biti mudar, ka\u017ee Heraklit, ali kada \u010dovjek zanemaruje intelektualni razvoj, on biva bezuman. Bog \u010do\u00advjeku daje odre\u0111ene talente, nudi mu mogu\u0107nost u\u010denja i spoznava\u00adnja. U Lukinu evan\u0111elju stoji da je Isus napredovao u rastu i mudro\u00adsti (Lk 2,52). Svaka osoba u sebi ima prirodnu te\u017enju za znanjem i mudro\u0161\u0107u – ali znanje i mudrost bez straha Bo\u017ejega mo\u017ee vodi\u00adti u propast (Adam i Eva). Sveti Pavao se \u010desto izrugivao mudro\u00advanju Grka, pa i svom osobnom znanju koje je bilo ste\u010deno bez Bo\u017ejeg prosvjetljenja. Me\u0111utim, u\u010denje je \u010dovjekova du\u017enost, po\u00adsebno onima koji odgajaju du\u0161e za Boga. Sveti Petar u svojoj posla\u00adnici ka\u017ee: \u201cBudite uvijek spremni na odgovor svakomu koji od vas zatra\u017ei obrazlo\u017eenje nade koja je u vama, ali blago i s po\u0161tovanjem\u201d (1 Pt 3,15). Takvom obrazlo\u017eenju mora prethoditi znanje.<\/p>\n

Oni koji pou\u010davaju, posebno sve\u00ad\u0107enici, u\u010ditelji, roditelji moraju biti pou\u010deni prvenstveno darom Duha Svetoga da bi njihovo pou\u010davanje bilo plodonosno. \u010covjek ima jedino pravo na znanje, jer neznanje do\u00advodi do propasti dru\u0161tva i ljudsko\u00adga duha, a Bog ho\u0107e da se svi ljudi spase i do\u0111u do spoznanja istine.<\/em> Svako znanje mo\u017ee biti i na propast i na spasenje pa tako i znanje upo- trjebljeno na sastavljanje i kori\u0161te\u00adnje tzv. pr\u017eilice iz uvodnog dijela. Znanje koje nije usmjereno na slavu Bo\u017eju – manjkavo je (mons. Louis \u2013 Edouard Pie).<\/p>\n

M\u00edrela PRIMORAC<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

DAR POBO\u017dNOSTI<\/strong><\/h3>\n

Za \u017eivot po Bo\u017ejem planu<\/strong>[7]<\/strong><\/a><\/h2>\n

 <\/p>\n

Dar pobo\u017enosti ili bogoljubnosti <\/strong><\/em><\/p>\n

jest sinovska odanost i ljubav <\/strong><\/em><\/p>\n

prema Bogu kao svome Ocu. <\/strong><\/em><\/p>\n

Ovaj dar tako\u0111er uklju\u010duje i ljubav prema bli\u017enjemu, <\/strong><\/em><\/p>\n

jer pravo bogoljublje uvijek je i pravo \u010dovjekoljublje<\/strong><\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

         Rije\u010d \u201cpobo\u017enost\u201d u dana\u0161njem govoru ima pomalo negativan prizvuk. Kad se za nekoga ka\u017ee da je pobo\u017ean, onda mnogi misle da je ta osoba pomalo \u010dudna, da je u svo\u00adme svijetu, da bje\u017ei od stvarnosti. To bismo mogli nazvati iskrivljenom i nezrelom pobo\u017eno\u0161\u0107u. Zdrava je po\u00adbo\u017enost uvijek u skladu s Biblijom, tra\u00addicijom i u\u010diteljstvom Crkve, stvarna i konkretna.<\/p>\n

     \u0160to, zapravo, mislimo pod poj\u00admom pobo\u017enost? Pobo\u017enost je, prije svega, \u201cosje\u0107ajna privr\u017eenost prema Bogu i religiji\u201d, ali je tako\u0111er i moli\u00adtva ili obred koji izra\u017eava tu privr\u017ee\u00adnost (usp. Op\u0107i religijski leksikon). Te molitve i obrede obavljamo osobno ili javno u \u010dast Bogu ili nekome svecu. Tako imamo pobo\u017enosti Presvetom Srcu Isusovu, Gospi (listopadska, svi\u00adbanjska), sv. Anti Padovanskom (13 utoraka) itd. Me\u0111utim, pobo\u017enost je ijedan od sedam darova Duha Svetoga. Ovdje govorimo o daru pobo\u017enosti.<\/p>\n

     Pobo\u017enost (latinski pietas) je, da\u00adkle, ljudski stav privr\u017eenosti i ljubavi prema Bogu i nebeski dar Duha Sve\u00adtoga darovan vjerniku. Dar pobo\u017e\u00adnosti ili bogoljubnosti jest sinovska odanost i ljubav prema Bogu kao svome Ocu. Sv. Pavao nam poru\u010duje: \u201c…primiste Duha posinstva u kojem kli\u010demo: \u2018Abba! O\u010de!\u2019\u201d (Rim 8,15). Dar pobo\u017enosti tako\u0111er uklju\u010duje i ljubav prema bli\u017enjemu, jer pravo bogoljublje uvijek je i pravo \u010dovje\u00adkoljublje. Duh Sveti nas poti\u010de da zbog Boga po\u0161tujemo i volimo svoje bli\u017enje, a posebno one osobe i stvari koje su njemu posve\u0107ene, kao i one kojima je On povjerio mo\u0107: BDM i svece, Crkvu i njezine poglavare, ro\u00additelje i nadre\u0111ene. \u010covjek ispunjen darom pobo\u017enosti svoju vjeru poka\u00adzuje djelima u svakodnevnici, ne kao teret du\u017enosti nego kao dragovoljno slu\u017ebu, u radosti.<\/p>\n

     U Bibliji se pobo\u017enost \u010desto izjed\u00adna\u010duje s bogoslu\u017ejem, bogo\u0161tovljem, s religijom i s cijelim vjerni\u010dkim \u017ei\u00advotom. Biti pobo\u017ean zna\u010di biti vje\u00adran i odan Bogu, poslu\u0161an i pokoran njegovu vje\u010dnom zakonu i nauku; to zna\u010di biti religiozan u najuzvi\u0161enijem smislu rije\u010di. Pobo\u017ena se osoba ravna po Bogu, po Bo\u017ejim zapovijedima, po Bo\u017ejoj volji. Svjesna je da to ne mo\u017ee \u010diniti sama, bez Bo\u017eje pomo\u0107i i dara. Nastoji dr\u017eati sve Bo\u017eje zapovijedi. Svjesna je i dviju temeljnih vjerskih istina: prvo, da postoji svemogu\u0107i i mudri Stvoritelj i, drugo, da je Bog pravedni Sudac koji dobro nagra\u0111uje a zlo ka\u017enjava (usp. Heb 11,6). Po\u00adbo\u017ena osoba, dakle, nikada ne gubi iz vida da \u0107e biti su\u0111ena za sve svoje mi\u00adsli, \u017eelje, rije\u010di, djela i propuste. I zato se u \u017eivotu pona\u0161a religiozno, pobo\u017e\u00adno, po Bogu, po Bo\u017ejemu planu.<\/p>\n

     Pobo\u017ena osoba poznaje temeljne Bo\u017eje zapovijedi (Dekalog) i trudi se \u017eivjeti po svim zapovijedima.<\/p>\n

    \n
  1. Klanjanje i obo\u017eavanje Boga je\u00addinoga. Pobo\u017ena osoba, dakle, nikada ne stavlja na Bo\u017eje prijestolje ni sebe, ni drugoga \u010dovjeka, ni svoj narod, nego samo Boga. Svjesna je da, ako Bog nijena prvom mjestu u \u017eivotu, onda on nije najva\u017eniji, onda nije zapravo Bog. Drugim rije\u010dima, ako je Bog zaista na prvom mjestu u na\u0161em srcu, u na\u0161em danu, u na\u0161em \u017eivotu, onda \u0107e sve osta\u00adlo biti na pravome mjestu.<\/li>\n
  2. Po\u0161tivanje Bo\u017ejeg imena. Na\u0161 jezik, na\u0161 govor pokazuje koliko smo pobo\u017eni ili nepobo\u017eni, ili \u010dak bezbo\u017eni. Sv. Jakov tvrdi da je pobo\u017ean \u010do\u00advjek brz u slu\u0161anju, spor u govorenju, odnosno, ako netko misli da je pobo\u00ad\u017ean i bogoljuban, a ne obuzdava svo\u00adga jezika, onda je njegova pobo\u017enost isprazna i bezvrijedna (usp. Jak 1,26). Onaj tko uzaludno izgovara Bo\u017eje ime, nije iskreno pobo\u017ean. A onaj tko pogr\u0111uje i psuje sveto ime Bo\u017e\u00adje, bezbo\u017ean je. Starozavjetni vjernici spominjali su Bo\u017eje ime Jahve samo jedan dan u godini, na Dan Jahvin, kada su pjevali pjesme Slava Jahvi (Aleluja!). Kad su u \u010ditanju Biblije nailazili na ime Jahve, onda bi naklo\u00adnili glavu i rekli Adonai (Gospodin). To je bio znak iskrene pobo\u017enosti i strahopo\u0161tovanja prema svetom i uzvi\u0161enom Bogu. Pobo\u017ene osobe uvijek dobro paze da iz njihovih usta ne izlaze nikakve nevaljale i zle rije\u010di, pogotovo psovke i kletve! One Boga uvijek spominju s iskrenom ljubavlju i dubokim po\u0161tovanjem i u obi\u010dnom govoru i u molitvi i pjesmi.<\/li>\n
  3. Po\u0161tivanje Dana Gospodnjeg. Pobo\u017ena osoba uvijek na\u0111e vremena da pobo\u017eno sudjeluje na sv. misi u nedjelju i ostale zapovjedne blagda\u00adne. Onaj tko se ne pona\u0161a doli\u010dno na liturgijskim slavljima i na sakralnim mjestima, izgubio je osje\u0107aj za sveto, slabe je vjere i nije pobo\u017ean. Pobo\u017e\u00adne du\u0161e na\u0111u vremena i za osobnu i obiteljsku molitvu. Ako nemamo vremena za Boga, za bogo\u0161tovlje, za molitvu, za razmatranje, ubrzo ne\u0107e\u00admo imati vremena ni za svoje bli\u017enje, ni za same sebe. Pobo\u017ena osoba oz\u00adbiljno nastoji staviti Boga i njegovo kraljevstvo na prvo mjesto u svome danu i domu.<\/li>\n
  4. Po\u0161tivanje roditelja. Pobo\u017ene osobe uvijek po\u0161tuju svoje roditelje i odgojitelje, iako se uvijek ne sla\u00ad\u017eu s njima. Nikada ne ismijavaju svoje roditelje kao zamjenike Bo\u017eje u ljudskom i vjerskom odgoju; ni\u00adkad se ne stide svojih roditelja ni svoga porijekla. Opra\u0161taju svojim roditeljima i odgojiteljima sve ono \u0161to su negativno do\u017eivjeli od njih, posebno u najranijem djetinjstvu. Pobo\u017ena osoba zna da je po\u0161tivanje roditeljskog autoriteta preduvjet za zemaljske blagoslove: da dugo \u017eivi\u00admo i da nam bude dobro ovdje na zemlji.<\/li>\n
  5. Po\u0161tivanje \u017eivota. \u010covjek je stvoren na sliku i priliku Bo\u017eju. \u017divot je najve\u0107i Bo\u017eji dar. Pobo\u017ena osoba prihva\u0107a, po\u0161tuje i \u0161titi i svoj i tu\u0111i \u017eivot. Po\u0161tuje dar \u017eivota od za\u010de\u0107a do prirodne smrti; protivi se i rije\u010d\u00adju i djelom abortusu i eutanaziji. Po\u00adbo\u017ean \u010dovjek tako\u0111er pazi na svoje i tu\u0111e tjelesno i du\u0161evno zdravlje.<\/li>\n
  6. Po\u0161tivanje spolnosti. Pobo\u017ene osobe su svjesne da je spolnost Bo\u017eji dar, da su spolni \u010dini rezervirani za brak, za izgradnju ljubavi i zajedni\u0161\u00adtva mu\u017ea i \u017eene, za ra\u0111anje i odgaja\u00adnje djece. Nepo\u0161tivanje spolnosti do\u00advodi do grijeha bludnosti. Pobo\u017ene osobe \u017eive predbra\u010dnu \u010disto\u0107u i bra\u010d\u00adnu vjernost, odnosno redovni\u010dku i sve\u0107eni\u010dku \u010disto\u0107u.<\/li>\n
  7. Po\u0161tivanje imovine. Pobo\u017ene osobe po\u0161tuju tu\u0111e vlasni\u0161tvo, dru\u0161\u00adtveno i dr\u017eavno. Ne otu\u0111uju i ne kra\u00addu, ne prisvajaju niti otimaju tu\u0111a materijalna i intelektualna dobra. Po\u0161tivanje istine. Pobo\u017ene oso\u00adbe su ljubitelji istine i pravde. \u010cuvaju se svake vrste la\u017ei, ogovaranja, kleve\u00adtanja i ocrnjivanja bli\u017enjih, jer dobro znaju da je Sotona otac la\u017ei, a Bog izvor istine.<\/li>\n
  8. Po\u0161tivanje braka. Pobo\u017ene oso\u00adbe po\u0161tuju svoj i tu\u0111i brak kao sve\u00adtinju. Znaju da bez zdravih obitelji nema ni zdravog dru\u0161tva. Svjesne su da je brak savez izme\u0111u mu\u0161karca i \u017eene koji slobodno i do\u017eivotno stu\u00adpaju u zajednicu radi zajedni\u010dkog dobra i ra\u0111anja i odgajanja djece.<\/li>\n
  9. Po\u0161tivanje tu\u0111ih dobara. Po\u00adbo\u017ean \u010dovjek ne \u017eudi za tu\u0111im mate\u00adrijalnim ili duhovnim stvarima. Nije zavidan na tu\u0111em uspjehu. Raduje se uspjehu i blagoslovu svoga bli\u017enjega.<\/li>\n<\/ol>\n

    Nadalje, pobo\u017ene osobe nasto\u00adje primiti svih sedam darova Duha Svetoga te se bore protiv sedam glavnih grijeha.<\/p>\n