Getsemanska ura
Priredio: vlč. Josip Filipović
PJESMA:
Počinje se strašna muka koju trpi Isus Bog. *
Na što njega samo nuka naroda grijeh nevoljnog.
Daj, nebeski, sveti Oče, da nam srce proplače !
Židovi su nemilosni okrutno ga mučili, *
pa ga svega pogrđena pod križ teški skučili.
Daj, nebeski, sveti Oče, da nam srce proplače !
UVODNA MOLITVA
Silazim s tobom u Getsemani, Gospodine. Hodam za tobom sluteći da ova noć nije poput svih ostalih. Pokušavam pratiti tvoj korak, osjećajući njegovu težinu. Jer ti znaš da je ova noć izdaje početak tvoje muke. »Došao je čas da se proslavi Sin čovječji!« Ovo je noć kad počinje tvoj pad, tvoja samoća i osamljenost, tvoja bol i patnja. U ovoj noći vidim i sve svoje tamne noći života. Prepoznajem u njoj sve one svoje neprospavane noći, u kojima sam osjetio kako je teško biti čovjek. Da i naš ovozemljski život poznaje uspone i padove, brda i nizine. I kako je lijepo stajati na vrhu, a teško ležati u blatu.
Silazim s tobom, Gospodine, u tvoj Getsemani, koji je ujedno i moj vrt samoće i osamljenosti, kad tako često u neprilikama ne osjećam Božju prisutnost. Kad mislim da me i On napustio, da Otac ne mari za mene i moje padove.
Silazim s tobom, Gospodine, u tvoj i moj Getsemani, u ovoj noći bogoizdaje, svjestan da te i moja ljubav puno puta izdala i predala. Želim biti s tobom i uz tebe. Kao kad se dijete spušta u krilo onoga čiju ljubav bezuvjetno osjeća. Želim s tobom moliti Oca. Predati sve u njegove ruke. Prepustiti se njegovoj milosti, njegovoj volji.
Uzdam se u tebe, Gospodine, i onda kad ništa ne razumijem. Prepuštam se tebi, i onda kad ti se moj duh opire. Stavljam se u tvoje ruke i molim te samo da se tvoja volja vrši – ispuni ju na meni.
ČITANJE: Mt 26,36-46
Iz Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Dođe Isus u predio zvan Getsemani i kaže učenicima: »Sjednite ovdje dok ja odem onamo pomoliti se.« I povede sa sobom Petra i oba sina Zebedejeva. Spopade ga žalost i tjeskoba. Tada im reče: »Duša mi je nasmrt žalosna. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!« I ode malo dalje, pade ničice moleći: »Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša. Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti.«
I dođe učenicima i nađe ih pozaspale pa reče Petru: »Tako, zar niste mogli jedan sat probdjeti sa mnom? Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo.« Opet, po drugi put, ode i pomoli se: »Oče moj! Ako nije moguće da me čaša mine da je ne pijem, budi volja tvoja!« I ponovno dođe i nađe ih pozaspale, oči im se sklapale. Opet ih ostavi, pođe i pomoli se po treći put ponavljajući iste riječi. Tada dođe učenicima i reče im: »Samo spavajte i počivajte! Evo, približio se čas! Sin Čovječji predaje se u ruke grešničke! Ustanite, hajdemo! Evo, približio se moj izdajica.«
Bilo bi najprikladnije da se sljedeći psalam, ukoliko je moguće, OTPJEVA u cijelosti.
Umjesto njega može se uzeti i neki drugi prigodni psalam ili pjesma.
PSALAM 22
Bože moj, Bože moj,
zašto si me ostavio?
Koji me vide, podruguju se meni,
razvlače usne, mašu glavom:
»Uzdao se u Gospodina!
neka ga spasi ako mu omilje!«
Opkolio me čopor pasa,
rulje me zločinačke okružile.
Probodoše mi ruke i noge,
sve kosti svoje prebrojiti mogu.
Među se razdijeliše haljine moje,
za odjeću moju baciše kocku.
Ali ti, Gospodine, daleko mi ne budi:
snago moja, pohiti mi u pomoć!
Braći ću naviještati ime tvoje,
hvalit ću te usred zbora.
Koji se Gospodina bojite,
slavite ga potomci Izraelovi!
MEDITACIJA
Promatram tvoje ruke, Gospodine, dok smireno lomiš kruh za stolom posljednje večere, i predaješ nam se sav. Dok mi otvaraš riznicu svoje ljubavi i utažuješ moju vječnu glad za tobom. Kruše života, daruješ mi sama sebe, bezuvjetno, u potpunosti, jer me ljubiš; iako su ti poznate i moje nečiste misli, i moja zla djela, i moje teške riječi. I meni pružaš čašu spasenja, i napajaš me Krvlju koja me čisti, često nedostojna tolikoga dara. I svaki puta dok pristupam Stolu, pitam se jesam li dostojan sagnuti glavu na tvoje grudi, poput Ivana. Hranu života daruješ svima na spasenje, no često to odbacujemo. Zaboravljamo što znači kruh koji se u svetoj misi lomi na oltaru. Često smo samo puki promatrači, ali ne i sudionici. Kao da bježimo od onoga najvrednijega što smo mogli dobiti, kao da nam to nije bitno. Skloni smo na gozbi ostati gladni, jer ne prepoznajemo slast te anđeoske hrane. I otići s gozbe neutažene gladi, jer ne blagujemo.
PJESMA:
Cjelivat ću, Gospodine, svete rane Tvoje,
da izliječiš o premnoge rane duše moje!
Cjelivat ću, Gospodine, rane ruku Tvojih
u naknadu za nedjela grešnih ruku mojih!
Valja poći, Isuse, prema Maslinskoj gori, u kojoj se ogleda i moj životni Getsemani. Vrt i mojih napuštenosti, moje samoće. Znam, Gospodine, da svaki život, pa tako i moj, ima svoj uspon na Maslinsku goru, svoj prolaz kroz Getsemani. Uspon u kojem je čovjek sam, bez pomoći drugih. Dok drugi spavaju, osjećaj samoće i straha još je jači. Toliko je trenutaka u životu kada osjećam teret samoće, prepuštenosti sebi. Osjećaj da me i Bog napustio dok me lome razne životne poteškoće, životni brodolomi. Dok osjećam teret obiteljskog i bračnog života, nerazumijevanja najbližih. Dok se borim s egzistencijom i zamišljeno gledam svoje sutra. Dok bdijem nad svojom obitelji, nad djecom i njihovom budućnošću. Dok osjećam bol zbog nedostatka ljubavi i poštovanja u braku. Prolazim i svoj Getsemani dok svoj dan završavam u svađi, dok šutnja jače boli od bilo kakve riječi. Dok hladnoća obuzima srce, dok jedno drugome okrećemo leđa, a ne lice. Valja proći, Gospodine, kroz svoj Maslinski vrt kad te svi napuste i zaborave, osobito u starosti i bolesti, kad te se nitko ne sjeti, kad si prepušten sebi. Valja proći svoj Maslinski vrt, Gospodine, kad te ljudi iznevjere, zaborave tvoju dobrotu i ljubav, kada na lijepu riječ uzvraćaju uvredom. Tada mi valja, poput tebe, Gospodine, baciti se na koljena i žarko moliti Oca: »Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša. Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti.«
PJESMA:
Cjelivat ću, Gospodine, rane nogu Tvojih,
da oprostiš sva bespuća grešnih nogu mojih!
Cjelivat ću, Gospodine, rane glave Tvoje,
da očistiš sve opake misli glave moje!
Cjelivat ću, Gospodine, ranu boka Tvoga
i predat se za sve vijeke Srcu Boga moga!
Tamna je noć pred tobom, Gospodine. Noć izdaje. Početak tvoje muke. Noć je posebno hladna i tamna kad prethodi nečemu bitnome. Prije važnih životnih trenutaka. Posebno je hladna i tamna dok se iščekuju liječnički nalazi, razni zahvati, operacije. Posebno je tamna i hladna kad san neće na oči dok očekujemo važne vijesti. Tamna je noć onda kad sa suzom u oku osjećamo da smo napušteni, ostavljeni, prevareni, izigrani. Noć je nekako najcrnja i najhladnija dok se po posljednji put opraštamo od svojih najmilijih, dok promatramo njihovo tijelo na odru. Tolike su i iza nas neprospavane noći, Gospodine. Noći poput ove koja ne sluti na dobro. Da mi je barem malo one snage koju si ti, Gospodine, imao dok si razgovarao s Ocem. Da i ja sve stavim u njegove ruke. Da svoj mir pronađem u njegovu naručju. Da mi je barem malo one snage kojom si sve podložio volji Očevoj. Svakodnevno u molitvi Oče naš molim da se vrši Očeva volja, no jesam li zaista spreman podložiti se toj svetoj volji što god ona od mene tražila i pred mene stavila?
PJESMA:
Kruh svoj s gladnim dijeli, tužna razveseli,
bolesna pohodi, slijepca k cilju vodi!
Milosti je čas, Isus zove nas! Milosti je čas, Isus zove nas!
Žedna vodom poji, tjeskobna spokoji,
samotnom pristupi, srca ne otupi.
Milosti je čas, Isus zove nas! Milosti je čas, Isus zove nas!
Mnoge sam važne trenutke u svom životu »prespavao«, poput tvojih učenika te noći u Maslinskom vrtu. Prespavao sam tolike trenutke u kojima sam se mogao pokazati kao čovjek, bližnji, brat. Snenog su me i nespremnog zatekli mnogi trenutci života u kojima sam trebao biti dobar suprug, supruga, otac ili majka. Mnogi su ostali bez moje potpore i lijepe riječi, utjehe. Pomalo sebično, mislio sam samo na sebe, dok su me drugi molili samo malo razumijevanja i poštovanja. Dok su mnogi važni ljudi u mom životu očekivali od mene pomoć i podršku, ja sam im okrenuo leđa. Zbog mene su se toliki osjetili razočaranima, osamljenima, zaboravljenima. Moj stari otac ili majka, moj prijatelj ili susjed, moj kolega na poslu ili u školi. »Prespavao« sam tolike trenutke u kojima sam trebao podijeliti žalost, strah, tugu i bol. I ljudi su to od mene očekivali, ali ja sam ih napustio kad su najviše trebali moju prisutnost. I ti si, Gospodine, osjetio što znači kad te najbliži ostave, napuste. Kad nisu tu onda kada ih najviše trebaš. Koliko je važna potpora i pomoć drugoga čovjek najbolje osjeti onda kada bez njih ostane.
PJESMA:
Mira tvorac budi, nikoga ne sudi,
potlačena brani, blagi sad su dani.
Milosti je čas, Isus zove nas! Milosti je čas, Isus zove nas!
Protivnika ljubi, nadanja ne gubi,
Kristu budi vjeran, Duhom naprijed tjeran.
Milosti je čas, Isus zove nas! Milosti je čas, Isus zove nas!
Približio se tvoj čas, Gospodine, čas kad ćeš biti predan u ruke grešničke. Izdan poljupcem »prijatelja« koji je s tobom jeo i pio. Zasigurno najviše boli kad te netko koga si volio i poštovao razočara, iznevjeri, izda. Koliko je i mojih životnih trenutaka kad sam bio izdan upravo poljupcem! Što sam sve bio kadar učiniti za neke ljude koji to jednostavno nisu znali vrednovati. Toliko sam se trudio, ulagao napora, poštovao i ljubio, odricao se i žrtvovao, a zauzvrat dobio bolni poljubac izdaje. Koliki su bračni drugovi jedno drugome, umjesto čiste i iskrene ljubavi, darovali poljubac izdaje. Poljubac izdaje kroz preljube, svađe, rastave, zlostavljanja, udarce. Koliki su roditelji doživjeli teška razočaranja od svoje djece za koju su se toliko žrtvovali. Koliki su se prijatelji premetnuli u neprijatelje, koliki su susjedi, znanci, kolege na poslu postali stranci. »Tko nađe prijatelja, našao je blago!« Izdaja boli, i ostavlja ožiljak na srcu koji nikada ne nestaje. Ožiljak koji je podsjetnik na jednu lijepu priču o prijateljstvu i ljubavi koja je prodana, prodana za jeftine pare.
PJESMA:
O Isuse ja spoznajem da sam tebi zgriješio,
teškim grijehom, jadnik, tvoju ljubav sam izgubio.
S Judom sam i Kajfom tebi svjedočio, sudio,
te s Herodom i Pilatom tebi smrt dosudio.
Čovjek je izdao Boga, prodao ga za malo srebra. Dok čovjek gleda kroz staklo, on promatra svijet i vidi ljude oko sebe. Kad to staklo dobije premaz srebra, postaje zrcalo, u kojem čovjek počinje vidjeti sama sebe. To malo srebra dovoljno je da se vidi kakvi smo zaista. I danas čovjek prodaje najviše vrijednosti svojega života. Za malo novca spreman je žrtvovati sve: brak i obitelj, obraz i prijatelje, pa i samog Boga. Novcem se u životu puno toga može kupiti, ali ne i sve. Novcem se ne kupuje ugled, zdravlje, sreća ili miran san. Ne kupuju se iskreno prijateljstvo, prave vrijednosti, na koncu, ne kupuje se spasenje. Jesu li doista onda sretni oni koji imaju puno, ali nemaju mira u sebi? Je li doista sretan onaj koji je stekao puno, ali je dušu izgubio?
LITANIJE PRISUTNOSTI GETSEMANSKE MUKE U NAMA
Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!
Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!
Oče nebeski, Bože, smiluj nam se!
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože, smiluj nam se!
Duše Sveti, Bože, smiluj nam se!
Sveto Trojstvo, jedan Bože, smiluj nam se!
Kad nam dadneš dijela u svojim getsemanskim časovima, smiluj nam se!
Kad nam valja prepoznati časove tjeskobe
kao dioništvo u tvojoj muci, smiluj nam se!
Kad nam se kao i tebi Božja volja učini teškom i nerazumljivom, smiluj nam se!
Kad nas kao i tebe spopadnu tuga i tjeskoba, smiluj nam se!
Kad nas obuzme kajanje zbog naših grijeha, smiluj nam se!
Kad nas jezom ispuni Božja svetost i pravda, smiluj nam se!
Kad nam je trpjeti i ispaštati za svoje propuste, smiluj nam se!
Kad budemo pozvani da supatimo s tvojim otajstvenim tijelom – Crkvom, smiluj nam se!
Kad smo skloni da zbog svoje sebičnosti precijenimo svoje patnje, smiluj nam se!
Kad nas kao i tebe izdaju prijatelji, smiluj nam se!
Kad nam kao i tebi niotkud nema pomoći, smiluj nam se!
Kad naiđemo kao i ti na neprijateljstvo i mržnju, smiluj nam se!
Kad kao i ti za ljubav primimo nezahvalnost, smiluj nam se!
Kad nam se čini da Otac ne sluša našu molitvu, smiluj nam se!
Kad u noći patnje potamni svjetlo vjere, smiluj nam se!
Kad u getsemanskim časovima očaj ugrozi nadu, smiluj nam se!
Kad se u našim ‘svetim urama’ počne gasiti Božja ljubav u nama, smiluj nam se!
Kad u nama ništa više ne prebiva doli naša bijeda, nemoć i neshvatljivost, smiluj nam se!
Kad nas kao i tebe spopadne smrtni strah, smiluj nam se!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta,
oprosti nam, Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta,
usliši nas, Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta,
smiluj nam se, Gospodine!
PJESMA:
Uhvatiše ga u vrtu kad se Ocu molio, *
gdje mu krvav znoj od muke blago lice polio.
Daj, nebeski, sveti Oče, da nam srce proplače !
Ah, što Isus tad podnese neće nitko dovijeka! *
Nit’ izreći to ne mogu usta bijedna čovjeka.
Daj, nebeski, sveti Oče, da nam srce proplače !
MEDITACIJA ZA KRAJ
Isus u Getsemanski vrt kreće prvi. Za njim idu njegovi učenici. Koje li simbolike! Isus uvijek ide prvi ispred nas u našim tjeskobama, patnjama, mukama. On nas vodi ususret svemu, pa i onda kad nas ne čeka radost, nego žalost; suze, a ne smijeh. Bog ide preda mnom! Zašto me onda tako često strah? Razlog je moja slabost, to što sam samo čovjek. To što često ne razumijem Božji plan sa mnom. Gospodine, ne uzmi mi to za grijeh! Ne osudi me onda kad poput kukavice bježim od onoga što si mi pripravio. Daj da svoj pogled uvijek upirem u tebe, da u molitvi tražim snagu i pomoć, kao što me i pozivaš: »Moli, da ne padneš u napast!«
Molitva je kao i život: borba. Što je ta borba teža, to molitva mora biti intenzivnija. U patnji nikada ne smijemo prestati moliti, jer bi to bila naša gotova propast. Često me upravo patnja i muka tjera da se više i usrdnije molim, iako bi moja molitva uvijek trebala biti prisutna u mome životu. No, često od molitve bježim, ne znam što bih molio. Često ne vidim plod svojih molitava. No, moj mi Učitelj pokazuje gdje leži moja snaga, moja pobjeda, moj korak prema naprijed… Upravo u molitvi. Onda kad je najteže. Isuse, nauči me moliti!
U svojoj potpunoj slomljenosti Isus zaziva Oca. U svojoj samoći Isus zaziva onoga s kojim nikada nije sam. Otac je uvijek tu, pa i onda kad te svi napuste, on ostaje. Pravi otac nikada ne napušta svoje dijete. Isus se u potpunosti predaje volji Očevoj. Gospodine, daj mi snage da se i ja smireno, čitavim bićem priključim toj molitvi, učinim ju svojom, posebno onda kada sam u teškoćama. Posebno onda kad mi Očeva volja nije do kraja jasna. Posebno onda kad mi je najteže.
A Otac Isusa ne ostavlja sama. Ne otklanja mu čašu patnje, ali mu daje utjehu i snagu da ju može ispiti do kraja. Tako često Bog čini i sa mnom: ne otklanja moj križ, ali mijenja mene, da mogu podnijeti nepodnosivo. Tako mi često daje snage da mogu ići naprijed, nositi svoje križeve. Šalje mi ‘anđele’ u liku mojih najbližih – moga oca ili majke, supruga ili supruge, moje djece, mojih prijatelja, moga župnika, časne sestre. Uz njih i s njima nekako je lakše pa i onda kad najviše boli, kad je strah najjači, tjeskoba neizdrživa. Hvala ti, Bože moj, na snazi koju mi daješ i na svim ‘anđelima’ koje stavljaš na moj put.
Neprilike u životu nas obično zateknu nespremne.
Križevi nas redovito zaskoče, iznenade. Bolest nas sustigne iznenada, osobito gubitak drage osobe. Što onda? Onda se najčešće slamamo, padamo duboko u očaj i tugu. Tada često i moja vjera dolazi u pitanje. U kušnjama svoje vjere pitam se zašto Bog stoji daleko. A Isus, kao i apostolima, tako i meni neumorno ponavlja: »Molite da u časovima slabosti ne padnete!« Jer upravo će nas molitva održati budnima, molitva će nam dati snage da izdržimo, da budemo pripravni, da budemo jaki u Bogu i s Bogom.
I dok se poljupcem redovito izražava ljubav, privrženost, blizina, Juda je izokrenuo njegovu vrijednost – poljupcem je izdao Boga. Iako je Kristu bio blizu i osjećao njegovu ljubav, osjećao njegovo prijateljstvo, gledao njegova čudesa, 30 srebrnjaka bilo je jače. Najgore je kad čovjek »prodaje Boga«. Kad ga mijenja za ono materijalno. Kad ono materijalno postaje čovjeku božanstvo. Najgore je kad glumimo da Boga volimo, kad ga volimo samo jer nam treba, a onda ga, poput Jude, izdajemo svojim grijesima, psovkama, slabostima. Mi trebamo Isusa PREDAVATI ovome svijetu, ali ne poput Jude da ga svijet omalovažava i razapinje, nego tako da ga svijet upoznaje po nama, uzljubi po nama, raduje mu se po nama. To je naša zadaća. Isuse, daj nam mudrosti i razboritosti da te umijemo tako predavati ovome svijetu.
PJESMA:
Ja sam uzrok tvojoj smrti da se lila sveta krv,
Dionik sam raspinjanja o ja jadni zemski crv!
O Isuse ja se kajem; grešnom meni milost daj,
da ti služim sve do smrti i da stečem vječni raj!
ZAVRŠNA MOLITVA
Oče moj, stojim pred tobom, onakav kakvog me tvoja milost stvorila.
U potpunosti se predajem tvojoj volji.
Stavljam sve što jesam i što posjedujem u tvoje presvete ruke.
Vjerujem u tvoju dobrotu,
U ljubav koja prašta, u tvoje neizmjerno milosrđe. Oče, slab sam čovjek!
Iscijeli sve moje slabosti, moju grešnost.
Ozdravi moje tijelo, moju dušu.
Izliječi moju savjest, rane moga srca, moju narav.
Dotakni me svojim mirom, povij sve rane koje bole.
Tvome se vodstvu prepuštam, želim ići putem koji me tebi vodi.
Očuvaj me od svake napasti koja me od tebe dijeli.
Tvojoj se volji u potpunosti predajem,
čini u mom životu ono što je za mene spasonosno.
Neka se u svemu vrši tvoja volja,
dok me jednom ne povede putem vječnosti.
Tada mi udijeli mjesta u svome kraljevstvu.
Amen.
PJESMA:
O Isuse, daj da pjevam muku tvoju, suze lijevam,
gledajuć te nevina, za nas grešne mučena.
Isukrste, svoju muku tisni u srca svome puku;
po toj muci ti nam daj poslije smrti vječni raj!
Na maslinskoj moliš gori, tu te smrtna muka mori
i oblijeva krvav znoj, Isuse, o Bože moj.
Isukrste, svoju muku tisni u srca svome puku;
po toj muci ti nam daj poslije smrti vječni raj!