BOKANJAC[1]

 

Bokanjac je prigradsko naselje sjeveroistočno od Zadra. Danas je dio Zadra: Zadar -Bokanjac. Stanovnici se bave poljoprivredom te rade u zadarskim poduzećima, a donedavno je mjesto bilo poznato po lovu na zmije čijim su se otrovom snabdijevali zavodi koji proizvode serume protiv zmijskog otrova.

Mjesto se prvi put spominje 1349. god. kao “puteus de Bocagni” – Bokanj studenac. Potom današnji naziv Bokanjac (1355./ Bianchi II./ tal. Bocagnazzo. Drugo ime njegovo, lijepo, hrvatsko jest Ovrljica koje je naš don Vlado Cvitanović pronašao u glagoljskim maticama krštenih i vjenčanih /1698., 1745…/ kada se spominju prezimena Ažić, Pestić, Žodan, Meštrović … /Radovi, VI-VII. str. 547./. Glagoljski zapis iz oko 1780. glasi:” Ovo je teologie mene don Ante Peštića od Ovrlice”.

“Zbog ratnih operacija selo zapališe Venecijanci 1646. god. da se Turci njime ne posluže /Bianchi/, a to potvrđuju i glagoljske matice vjenčanih. Selo je ponovno 1656. formirano službom Božjom”. /Vl. Cvitanović, rukopis/, naseliše ga obitelji zadarskog Varoša i okolnih mjesta.

U okolici mjesta pronađeni su na više mjesta ilirski grobovi kao i ostatci iz rimskog doba. U Bokanjcu su se donedavno nalazili posjedi zadarskih samostana i plemićkih obitelji.

        Bokanjske crkve

            1. Današnja župna crkva sv. apostola Šimuna Revnitelja i Jude Tadeja, koji se slave 28. listopada, bila je prvotno posvećena sv. Kurnelu i Čubrijanu – kako svjedoči glag. matica vjenčanih 1623. god., a godine 1655. se sv. Čubrijan naziva sv. Ciprijan, “pa se zbog toga u starini župa zvala “parrocchia s. Cipriani” /Bianchi, II. 359/. Župa Bokanjac se spominje 1349. godine.

             Župna crkva sv. ap. Šimuna i Jude Tadeja  sagrađena je u 17. st. (1658.) na mjestu starije, srednjovjekovne. Njen današnji oblik potječe iz 1769. godine. Za vrijeme Domovinskog rata bila je teško oštećena izravnim pogodcima neprijateljskih tenkova, a temeljito je obnovljena 1993. god., za župnika don Ratka Šešana.
            Crkva je jednobrodno zdanje sa sakristijom s istočne strane. Glavni oltar i svetohranište su mramorni. Veoma skladna oltarna pala prikazuje Gospu od Ruzarija. Ispred je novi drveni oltar prema puku. Sa strane stoje u nišama mjesni zaštitnici – sv. ap. Šimun i Juda Tadej. U crkvenoj lađi se nalaze manji gipsani kipovi sv. Josipa, Srca Isusova i Gospe Lurdske. Kod ulaza u crkvu je kamena škropionica ispod drvenog kora, pjevališta. U župi se čuvaju dva srebrna, pozlaćena križa iz 14./15. st. i nadgrobna ploča s glagoljskim natpisom.

               Nove postaje križnoga puta, uspjele slike na platnu, rad su zadarskog akad. slikara Mate Ljubičića. Blagoslovio ih je 22. veljače 1994. nadbiskup koadjutor zadarski, mons. Ivan Prenđa.

            2.Nova montažna crkva sv. Pavla u Novom Bokanjcu – Novi Bokanjac je najmlađe zadarsko prigradsko naselje, novo predgrađe na sjeverozapadnom dijelu. Počelo se izgrađivati sredinom 80-ih godina prošlog stoljeća. Godine 1987. tu se već naselilo petnaestak obitelji, a za Domovinskog rata još toliko. Izgradnja Novog Bokanjca se nezaustavljivo nastavlja pa tako danas imamo preko 1.500 Novobokanjara. Novi Bokanjac je po svemu neobično naselje i posebno po svemu.

          Nova montažna crkva sv. Pavla apostola u predjelu Novi Bokanjac poklon je venecijanskog Caritasa. Crkva je jednobrodna sa sakristijom. Ima drveni oltar prema puku. Iza oltara nalazi se slika sa likom apostola naroda, sv. Pavla. Pored crkve je župni stan skromnih dimenzija.

          Montažnu crkvu, koja ima površinu od 120 m², posvetio je u nedjelju, 25. svibnja u 19 sati nadbiskup zadarski, mons. Ivan Prenđa, u nazočnosti brojnih svećenika i vjernika. Nadbiskup je u propovijedi istakao dvije apostolove osobitosti: radikalnu promjenu života nakon obraćenja i apostolsku revnost i spremnost na podnošenje najvećih žrtava u širenju Kristove ljubavi. “Ova je crkva osobiti dar Božji … Po ovoj crkvi Krist je došao ususret stanovnicima novog dijela župe Bokanjac kao Pastir koji se brine za sve ljude … “ Sveto bogoslužje vrši župnik, kanonik don Jerko Gregov.

 

3.  Kapelica sv. Marije nalazi se na raskrižju pred mjestom, nasuprot bivšeg vojnog objekta za predvojničku obuku. Narod taj lokalitet zove “kod sv. Ante”. Kapelica je skromnih dimenzija, dar gospodina Onorata Crespia, zadarskog posjednika, župnoj crkvi u Bokanjcu 1924. godine.

          Zvonik i zvona

             Kameni zvonik podignut je 1902. godine, ali samo do prvog kata, a dograđen je cementom. Restauriran i podignut jedan metar 1947. godine. Do tada je bio pokriven crijepom. Izložen buri i zbog opasnosti od padanja kupa, one su zamijenjene cementnom konstrukcijom. Taj gornji, cementni dio srušile su za Domovinskog rata četničke granate, pa je nanovo restauriran i dograđen 1994. godine i početkom 1995. Na blagdan sv. ap. Šimuna i Jude Tadeja, nebeskih zaštitnika župe, 28. listopada 1995., ispred obnovljenog zvonika, blagoslovio je tri nova zvona i novi sat nadbiskup M. Oblak. Potom je u župnoj crkvi, također obnovljenoj, predvodio koncelebrirano misno slavlje i propovijedao. Uz mještane Bokanjca svečanosti su prisusutvovali brojni svećenici i donatori, među kojima i zadsrki gradonačelnik Božidar Kalmeta.

          Tri nova zvona:

          Veliko zvono ima promjer 70 cm. Natpisi: SVETI ŠIMUNE I TADEJU, MOLITE ZA BOKANJAC. LJUBAVLJU ŽUPLJANA U DOMOVINI I SVIJETU ZVONIT ĆE OVO ZVONO NA SLAVU BOŽJU I MIR LJUDIMA. Bokanjac, 1995. SALIO JOSIP TRŽEC U ZAGREBU 1995. Ukrasi: Zavjetni križ, sv. Šime.

         Srednje zvono ima promjer 62 cm. Natpisi: SVETA STOŠE, SVETI ŠIME, OLAKŠAJTE PUKU BRIME. SVETI ŠIME, MOLI ZA NAS. DONATOR ELEKTROPROMET. SALIO JOSIP TRŽEC U ZAGREBU 1995. Likovi: sv. Šime i sv. Stošija.

         Najmanje zvono ima promjer 50 cm. Natpisi: DAROVALA OBITELJ STJEPANA ŠAFRANA IZ ZAGREBA. OD KUGE, GLADA I RATA, OSLOBODI NAS GOSPODINE. SVETI ANTE, MOLI ZA HRVATSKI NAROD. SALIO JOSIP TRŽEC U ZAGREBU, TRNJANSKA 111. Likovi na zvonu: anđeo, sveti Ante, sklopljene ruke.

               Stara  zvona. Veliko i srednje zvono su doneseni u Bokanjac sa zvonika sv. Krševana u Zadru.

1. 1. Veliko zvono ima promjer 70 cm. Natpisi: pri dnu ZARA S.G. /znači – San Grisogono/. S druge strane je simbol Mussolinijeva fašizma: snop prutova sa sjekirom u sredini. U sredini MCMXXXI. Glavni natpis: ME FREGIT FUROR HOSTIS AT HOSTIS AB AERE REVIXI ITALIAM CLARA VOCE DEUMQUE CANENS. U jednom medaljonu ime ljevača: DACIANO COLBACHINI ET FIGLI, FONDITORI, PADOVA – MCMXXXI. Na gornjem dijelu zvona ukrasni vijenac. Likovi: raspelo, sv. Ante, sv. Josip, Papinski grb.
   2. Srednje zvono ima promjer 60 cm. Ima potpuno identične natpise kao i ono gornje, veliko. Također i ornamentiku, ukrase, ime ljevača i godinu lijavanja. Likovi svetaca: sv. Josip, Majka Božja, papinski grb i raspelo.
   3. Malo, mrtvačko zvono. Promjer 50 cm. Natpis po sredini: POKOJ VJEČNI DARUJ NJIMA, GOSPODINE. SVETI ANTE, MOLI ZA NAS. Na donjem rubu naziv ljevaonice: LJEVAONICA ZVONA JAKOV CUKROV – SPLJET 1898. Likovi: sv. Ante, Majka Božja, sv. Donat, sv. Josip. Zvono je oštećeno i nije za upotrebu.

             Glagoljica

         Župske matice krštenih, vjenčanih i umrlih vode se glagoljicom od 1600. do 1824. god. Poslije latinskim jezikom i hrvatski. Glagoljska vrela: Glagoljska matica vjenčanih od 1623. do 1892. Ima 160 stranica. Glagoljska matica krštenih od god. 1692 do 1821. Ima 118 stranica. Ispisana kurzivnom glagoljicom, ali djelomično i latinicom.

         Akademik, prof. Branko Fučić u svojoj poznatoj knjizi “Glagoljski natpisi” (izd. JAZU, Zgb. 1892.) donosi na str. 97., fotografiju i glagoljski natpis na nadgrobnoj ploči u župnoj crkvi sv. Šimuna i Tadeja pored glavnog oltara. Na ploči je ispod natpisa u kamenu uparan crtež dviju sablji. Dimenzije ploče su: 72 x185 cm. Natpis u pet redaka: V IME BOGA AMEN / 1688 LIT GOSPO/DNI/H 7 E PETAR/RSICA / MEĆEM PLOČU VU / BRATU M(O)M N(A) GREB.

         Don Vlade navodi da je, prema maticama, Bokanjac dao 13 svećenika glagoljaša. Jedan od njih, don Šime Belić, napisao je godine 1700. u glagoljskoj matici vjenčanih kurzivom: “Ne ufaj se, čoviče, u mladost zašto će te privariti smrt”.

          Broj stanovnika

          Iz naših župnih matica izvlačimo sljedeće podatke o broju stanovnika u povijesti Bokanjca. Godine 1754. – 326 stanovnika. God. 1843. – 306 st. God. 1856. – 231 st. God. 1873. – 244 st. God. 1887. – 350 st. God. 1898. – 406 st. God. 1900. – 417 st. God. 1904. – kuća 55, duša 342. God. 1908. – kuća 59, duša 352. God. 1911. – kuća 56, duša 378. God. 1974., po Draganovićevu shematizmu – 1023 st. God. 2000. – 2000 stanovnika.

         Župna kuća je temeljito obnovljena 1999. godine i dograđena vjeronaučna dvorana.

         Mjesno groblje je udaljeno 200-injak metara istočno od crkve. Novo groblje je 1. studenog 1973. blagoslovio nadbiskup M. Oblak u prisutnosti župnika, don Ante Ivančeva i velikog broja župljana.

          Župnici 20. stoljeća

Zaneta don Pavao, iz Kaštela                         1882. – 1900.

Ivančević don Ante, iz Zadra                           1900. – 1902.

Zorić don Pavao, iz Božave                             1902. – 1904.

Košta don Pavao, iz Preka                               1904. – 1906.

Dunatov don Josip, iz Preka                            1908. – 1920.

Kirigin don Zvonimir, kapelan                        1920.

Rašo don Šime, iz Sukošana                            1921.

Karavanić don Blaž, iz Paga                            1921. – 1926.

Zarboni don Ante, iz Zadra                              1927. – 1930.

Boticelli don Vlade, iz  ?                                    1931.

Kalebotta don                                                     1933. – 1934.

Rosetti don Marko, iz  ?                                    1934. – 1935.

Budinić don Ivan, iz Lošinja                            1935. – 1936.

Antonelli don Ante, iz Lastava                        1935. – 1936.

Chersini don Ante, iz Cresa                             1937. – 1940.

Musić don Nikola, kapelan                              1940. – 1944.

Jelinić don Krsto, iz Ždrelca                            1944.

Antonelli don Ante, iz Lastava                        1944. – 1948.

Kaštelan o. Fabijan, iz Kaštela                         1948. – 1949.

Stipanov don Ive, iz Preka                               1949. – 1954.

Šonja o. Branko, iz Novalje                             1954. – 1963.

Šutrin don Rozario, iz Luke                             1963. – 1970.

Ivančev don Ante, iz Brbinja                           1970. – 1985.

Šešan don Ratko, iz Sv. Filipa i Jakova            1985. – 1991.

Mustać don Ivan, iz Privlake                           1992. – 1995.

Duvnjak don Marinko, iz Zadra                       1995. – 1999.

Gregov don Jerko, iz Preka                              1999. – 2012.

[1] Rozario Šutrin, Iz povijesti naših župa, Bokanjac, u: Vjesnik zadarske nadbiskupije, God. LXVIII,l Br. 3-4/2004. str.