Obljetnica posvete crkve sv. Pavla

ZADAR: POSVETA CRKVE SV. PAVLA

U NOVOM NASELJU NA BOKANJCU

30.03.2019.

 

         Crkvu sv. Pavla u župi sv. Šimuna i Jude Tadeja na Bokanjcu u Zadru, izgrađenu u predjelu Novo naselje, u subotu 30. ožujka posvetio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić. Svečano misno slavlje okupilo je brojne vjernike iz svih dijelova Zadarske nadbiskupije, što je bilo  izraz podrške bokanjačkim župljanima, ali još više svjedočanstvo duhovnog nadbiskupijskog zajedništva svećenika i vjernika te svijesti koliko je svaki novi sakralni prostor dar cijeloj mjesnoj Crkvi i pripada cijeloj zajednici.

         Župu Bokanjac nastanjuje 3000 vjernika, od toga ih je u Novom naselju 1500. Dvadeset godina vjernici Novog naselja u sjeverozapadnom dijelu Zadra, predjela koji se sve više stambeno proširuje i nastanjuje mladim obiteljima, okupljali su se u montažnoj crkvi koja je bila dar Caritasa iz Venecije. Upravo je sadašnji bokanjački župnik don Srećko Petrov, ujedno i ekonom Zadarske nadbiskupije, prije dvadeset godina išao s blagopokojnim zadarskim nadbiskupom Ivanom Prenđom u Italiju gdje su od venecijanskog Caritasa dobili donacije dvije montažne crkve, za Novo naselje i Bili Brig, gdje je također u tijeku dovršetak gradnje župne crkve.

         Stoga su se na dan posvete crkve mnogi sjetili da je crkva sv. Pavla ostvarena želja i nadbiskupa Prenđe koji je odlukom da u Novom naselju bude crkva prepoznao duhovne potrebe tih vjernika koje čine doseljenici iz zadarske okolice, iz zaleđa, ali i iz kontinentalne unutrašnjosti Hrvatske te povratnici iz inozemstva. Tu je sve više novorođenih i mladih obitelji s djecom. Novo naselje je i područje gdje se nalazi gospodarska zona i ulaganja.

         U neposrednoj blizini crkve sv. Pavla će početi i gradnja katoličke osnovne škole Ivo Mašina u Zadru. Stoga će ta lokacija biti središte okupljanja ljudi u duhovnom i odgojno-obrazovnom smislu. Izgradnji nove crkve osobito se raduje i bivši bokanjački župnik don Jerko Gregov koji je bio u slavlju s tridesetak svećenika u koncelebraciji mise.

         „Posveta crkve i novog oltara važan je crkveni događaj za župu i biskupiju. Jer u župi se rađa nova Crkva za koju je Drugi vatikanski sabor rekao da je ona sjeme Božjeg kraljevstva. Tim činom obnavljamo divni događaj iz Starog zavjeta kojega je opisao prorok Nehemija, kada je Nehemija čitao zakon i proroke, a narod slušao Božju riječ i zahvaljivao Bogu, što je navješteno u prvom čitanju. Kako se ne bismo radovali kad je Bog došao među nas i želi trajno ostati s nama!?

         Crkva obredom posvete oltara posvećuje posebnu pozornost tom svetom mjestu. Uz sakrament gdje će Bog počivati, Presveto, oltar je glavno mjesto. Kada se oltar i zidove crkve na nekoliko mjesta pomaže svetim uljem, tada se taj prostor pretvara u sakralni u kojem će se slaviti svete tajne“ rekao je mons. Puljić, izražavajući zahvalnost i radost što župa dobiva novi sakralni prostor.

         Obred je počeo ispred zatvorenih vrata crkve sv. Pavla kada je župljanin Hrvoje Sorić predao ključeve crkve nadbiskupu Puljiću, a nadbiskup ih je predao župniku Petrovu koji je otvorio drveno-staklena vrata crkve u kojima je oblik križa. Na početku mise nadbiskup Puljić blagoslovljenom vodom s maslinovom granom poškropio je oltar i prošao je crkvom škropeći njene zidove. Za Službu Riječi nadbiskup je predao lekcionar župljaninu, vjeroučitelju Siniši Mišiću za navještaj Božje Riječi u toj kući molitve gdje puk sluša Božju riječ i hrani se otajstvima vjere.

         U činu posvete crkve na službu Bogu i korist narodu, nadbiskup je pomazao oltar svetim uljem, a generalni vikar mons. Josip Lenkić i vikar za pastoral don Igor Ikić pomazali su svetom krizmom stijene crkve, svaki po dva posvetna križa na zidovima crkve, znak nebeskog Jeruzalema. Mons. Puljić je pokadio oltar, a mons. Lenkić je s kadionikom pokadio četiri križa na zidovima crkve.

         „U crkvenom prostoru raste naša kršćanska i župna svijest. Slavlje otajstava u crkvi pomaže mladim naraštajima da rastu u vjeri, da shvate to otajstvo i da se ponose što nas je Bog prihvatio kao svoj narod i htio je trajno ostati među nama“ rekao je mons. Puljić u propovijedi, istaknuvši da Isus nije htio Crkvu kao neku bezličnu masu. Želio je da njegovi sljedbenici budu zajednica braće i sestara.

         „Takvo zajedništvo ne dolazi samo od sebe. Ono je plod Božjeg blagoslova i ljudskog nastojanja, napora, traženja i nema ga bez euharistije. Euharistija je izvor toga zajedništva i naše želje i spremnosti da nas ona preobrazi, kako je preobrazila učenike iz Emausa kad su prepoznali Isusa po lomljenju kruha i vratili se nazad u Jeruzalem, a bili su otišli razočarani. Vratili su se nazad puni radosti, govoreći jedan drugome ‘Zar nam nije srce gorjelo dok nam je tumačio Pisma’“ rekao je nadbiskup, istaknuvši da su vjernici suodgovorni u životu župe i ne ostaju ravnodušni kad se radi o dobru župe.

         Nadbiskup je govorio o liturgiji kao najvećem blagu koje Crkva posjeduje i slavi. „Tu se događa nešto sveto. Svećenici oblače liturgijsko ruho, za vrijeme obreda uz oltar gore svijeće. U svečanim prigodama koristi se miris tamjana, a misa se služi u svetištu na oltaru. Svećenik oblači posebno odijelo kod bogoslužja, što se u svečanim događajima čini i u drugim zvanjima“ rekao je mons. Puljić.

         Podsjetio je da se na Dan sveučilišta rektori oblače u posebna odijela. „To je svečani dan, na svečanost se ne ide u običnom odijelu. Tako i svećenici imaju nešto svečano, gradonačelnici, veleposlanici, u svečanim prigodama oblače svečana odijela, frakove, stavljaju lance oko vrata, svečane ogrtače ili kape. Razlog je što oni kao službenici nisu više privatne osobe, nego zastupaju nekoga i nešto. Veleposlanik zastupa svoju zemlju i suverenost svoga naroda, rektor zastupa sveučilište, gradonačelnik stanovnike svoga grada.

         Svećenik nije privatna osoba, nego, poput Mojsija i on pred Bogom zastupa svoj narod“ rekao je nadbiskup. Podsjetio kako je Mojsije bio razočaran u svoj narod, ali kad ga je Bog htio uništiti, Mojsije je rekao: ‘Nemoj, Gospodine. Imaj strpljivosti’. „Zna da mu je narod tvrde šije, a u takvim trenucima nastupa kao odvjetnik i kao zastupnik. Imaj strpljivosti, Gospodine“.

„Zbog toga nije prikladno za oltar dolaziti u odijelu u kojem se hoda po ulici. U prigodi svetih obreda svećenik oblači blagoslovljeno liturgijsko ruho u kojem pristupa oltaru dostojanstveno i sa strahopoštovanjem. Oltar je uvijek bio glavni inventar crkve. To se osobito može zapaziti na početku slavlja, kad svećenik prilazi oltaru s puno strahopoštovanja, duboko se nakloni a onda ga poljubi. Tom svetom mjestu gdje Gospodin dolazi, želi iskazati najdublje poštovanje i ljubav, ljubi oltar.

         Oltar predstavlja i simbolizira Krista, pa ga pozdravljamo naklonom i poljupcem. U crkvi se stoga drugačije ponašamo nego na ulici. Ne hoda se po crkvi kao po tržnici niti se razgovara kao na ulici ili u kafiću. Kad se nađemo u crkvi, naklonom glave odajemo počast oltaru koji predstavlja Krista i poklecanjem na desno koljeno odajemo počast Isusu nazočnom u Presvetoj euharistiji. Euharistija je čudo Božjeg posvemašnjeg prebivanja među nama. Isus je i danas u euharistiji tu, među nama i spreman je svakog trenutka prosvijetliti nas, utješiti i pomoći. Njegove su ruke pune nebeskih darova i milosti“ rekao je mons. Puljić.    

         Potaknuo je vjernike da se hrane Božjom riječju i euharistijom, druže se s Isusom kako bi rasla naša župna svijest i odgovornost koju nam je Bog povjerio po krštenju, kao i roditeljska svijest i odgovornost. „Roditeljima Bog povjerava novi život kojem je potrebna pomoć i podrška da ga se odgaja i potiče da ide pravim putem. Hranimo se njegovim svetim Tijelom kako bismo pred drugima mogli svjedočiti da je On jedini otkupitelj čovjeka koji ima odgovore na naša brojna pitanja. Na početku mise simboličnom predajom ključeva župniku da otvori novu zgradu osjetili smo kako je ključ važan. A ključeve naše budućnosti i vječnog spasenja ima Gospodin. Uskrsli Kirst nosi ključeve povijesti. Njegova su vremena i vjekovi“ poručio je mons. Puljić.

         Pjevanje na misi predvodili su domaći župljani, zbor crkve sv. Pavla i župljani iz župne crkve sv. Šimuna i Jude Tadeja kojima su nadbiskup i župnik čestitali i zahvalili za njihov veliki doprinos slavlju. U obraćanju prisutnima na kraju mise, župnik Srećko Petrov zahvalio je Bogu i sv. Pavlu, naslovniku crkve i zaštitniku za to novo zdanje, Zadarskoj nadbiskupiji i nadbiskupu Puljiću koji je podržao da se crkva izgradi, donatorima i svima koji su novčanim sredstvima poduprli gradnju crkve, župljanima koji su sudjelovali u pripremi te velike proslave, pjevačima, čistačima, domaćicama na priređenim kolačima za agape, Caritasu čiji su djelatnici priredili domjenak za uzvanike nakon mise.

         Don Srećko je zahvalio i subraći darovateljima. Župe dekanata Zadar Zapad darovali su novac za veliki kameni oltar čiji je donji dio težak skoro tri tone (2700 kg), a gornji dio tonu i pol.  Župe dekanata Zadar Istok darovali su Pokaznicu kod blagoslova s Presvetim, a subraća iz Družbe Božje Riječi darovali su misnicu u kojoj je nadbiskup Puljić slavio misu posvete crkve, albu koju je nosio župnik Petrov na misi posvete i drugo liturgijsko ruho.

         „Kad izvršim sve što mi je naređeno, reci, ‘Sluga smo beskorisni, jer učinismo ono što nam je bilo naređeno’“ poručio je don Srećko rekavši da se time vodi u cijelom svećeničkom životu, i u toj gradnji crkve. Nadbiskup je zahvalio don Srećku što je gradnju crkve priveo kraju.

         „Raduje se župna zajednica, raduje se grad, raduje se Nadbiskupija. Zato nam je drago da su s nama ovdje i gradonačelnik i župan. Cijela se zajednica raduje ovom događaju i sakralnom prosotru u kojem ćete se okupljati i moliti“ rekao je mons. Puljić na kraju mise u kojoj su sudjelovali zadarski gradonačelnik Branko Dukić i župan Božidar Longin sa suradnicima.

         U ime župljana, jedna župljanka darovala je župnika Petrova i zahvalila mu na nesebičnoj ljubavi i trudu koje je uložio u izgradnju crkve. Nadbiskupu Puljiću župljani su darovali bogatu košaru s domaćim proizvodima. Nakon mise pridošli su se počastili pićem i slasticama koje su priredile župljanke za štandovima ispred crkve. Za svećenike, uzvanike i građevinske radnike priređen je domjenak u dvorani nekadašnje montažne crkve.

         Posveti crkve prethodila je trodnevnica u crkvi sv. Pavla koju su predvodili don Dario Tičić, župnik Belafuže i fra Žarko Relota, župnik Dračevca zadarskog. Prostor nekadašnje montažne crkve će se koristiti kao dvorana za vjeronaučne i župne susrete. Nakon posvete crkve nastavlja se s nabavom opreme i uređenja interijera kako bi se liturgijska slavlja dostojanstveno slavila.

         Crkva sv. Pavla je trobrodna crkva klasičnog oblika. Izgrađena je od armirano betonske konstrukcije i opeke. Duga je 28 m, široka 16 m, a crkveni zvonik visok je 25 m. Projektna dokumentacija izrađena je u projektantskom uredu Denmar d.o.o. iz Zadra.

         Projektantica je Tina Morožin Majica sa suradnikom Jurom Rogić. Građevinsko obrtničke radove izvelo je zadarsko poduzeće Ibis 92 d.o.o. s kooperantima. Nadzor nad kvalitetom izvedenih radova radio je ing. Željko Čirjak. Dosadašnji troškovi od projektiranja, komunalne naknade i troškovi izgradnje iznose 5.548.000,00 kn.

                                                                                                                                                                                                     Ines Grbić

Foto: I. Grbić